Page 53 - STAV broj 304-305

Esad Kočan, crnogorski urednik i publicista
NI KAD UMRU, NE TREBA ZLOČINCIMA DATI MIRA

Da razjasnimo šta mislim kad kažem da neko ima psihologiju žrtve. Nije to onaj ko brine o
žrtvama i traži da krivci, i autori i izvođači zločina, budu kažnjeni. Psihologiju žrtve ima onaj ko
prihvata ulogu objekta historije i pristaje da zavisi od milosti i bijesa nekog drugog. Mislim da
su u znatnoj mjeri Bošnjaci prihvatili da budu objekt historije. Govorim posebno o Crnoj Gori jer
najbolje poznajem situaciju – ta se psihologija žrtve ovdje prelama kroz stanje političke svijesti,
kroz nekritičko okretanje prema centrima moći kao garantu zaštite, kroz glasanje kao plaćanje
reketa, odlučivanje strahom, a ne savješću... Generalno kod Bošnjaka, kompleks psihologije
žrtve možda se najbolje vidi u njihovom pristupu oprostu zločina. Bošnjaci često potežu priču o
praštanju i kad onaj koji je počinio zločin ne traži da mu se oprosti i kad njegov zločin ne samo
da nije kažnjen već je i nagrađen. Niko nema pravo praštati zločin, čak i kad svi do jednog
budu kažnjeni ubice nevinih, ni tada im zločin niko nema pravo praštati. Ni kad umru, ne treba
zločincima dati mira. Nikada.
Stav, broj 83, 6. 10. 2016.

Sead Mahmutefendić, književnik
BOSNU MOŽEŠ NAPADATI, PLJUVATI, DŽABA TI JE

Bosna je starija od Bosanaca. Stoga je često pametnija od njih, a o ostalima oko nje da i
ne govorim, pa i šire. U čemu se sastoji zagonetka Bosne i njene nepovredivosti? U njenoj
ideji. Zato je ona više ideja nego geografski pojam, mantra, aksiom. Nikad u povijesti niti
igdje nije bilo tako dobrih ljudi upravo kao posljedica te ideje. Nijedan nacionalni znak nije
uz sebe imao atribuciju “dobri” (“Dobri Bošnjani”). Nju možeš napadati, pljuvati, ništa nećeš
uspjeti. Kao i s idejom Boga: možeš ga negirati, psovati, ignorirati; on ti je u dahu i izdahu, krvi,
venama, strahu, nadi, želji, očaju. Džaba ti je. Nego ti preostaje da pronađeš u sebi mudrost da
komplementarno i sukladno živiš s Njom, odnosno s Njim. Postići ćeš eshatološku, ontološku
i gnoseološku trijadu: 1. živjeti u skladu sa samim sobom; 2. živjeti u skladu s okolinom i
ambijentom i 3. živjeti u skladu s idejom Boga i tek tada nećeš “pljuvati na svoj grob”. Jedan
moj esej ima naslov Šta smrt može onome ko je životu sve dao? Jedno veliko ništa. Šta to
znači? Da smrt nije tačka na kraju rečenice, već tačka-zarez ili tri tačke etc.
Stav, broj 84, 13. 10. 2016.

Ramadan Ramadani, makedonski univerzitetski profesor
ALBANCI I BOŠNJACI IMAJU TOLIKO SLIČNOSTI,
A TAKO SE MALO ZNAJU
Albanci i Bošnjaci možda su jedina dva naroda na Balkanu koji imaju toliko međusobnih
sličnosti, a toliko se malo znaju. Najviše što se poznaju to je preko slike drugih, odnosno
preko srpskih predrasuda. Naprimjer, Bošnjaci poznaju Albance preko srpske vizure,
a Albanci iz Albanije znaju o Bošnjacima preko neke hrvatske vizure. Više poznaju
Hrvate i Crnogorce negoli Bošnjake. Mislim da je to stvar Bosne i Hercegovine i
Albanije, kao dviju država koje bi trebale raditi puno na međusobnim odnosima, jer
ovako kako je sada, to je velika neizbalansiranost, čak bih rekao i na razini Balkana da
nema takvih nacija koje se toliko ne poznaju između sebe. Neki u Bosni i Hercegovini
misle da su Kosovari poseban narod, a Albanci u Albaniji i Makedoniji poseban narod,
a s druge strane, Albanci ne mogu razlikovati nekog Bošnjaka od Hrvata ili čak i od
Srba. Do te mjere idu ta generaliziranja. Albanija i Bosna imaju mnogo toga da rade
i na kulturnom planu. Kao jedan od primjera jeste da Albanci i Bošnjaci ne znaju da
sudjeluju u jednoj od najvećih balkanskih epopeja, a to su Halil i Mujo. Bošnjaci misle
da samo oni imaju Halila i Muju, a Albanci to isto pjevaju stoljećima, i oni također misle
da samo oni imaju Halila i Muju. Kada bismo usporedili tekstove, vidjeli bismo da se
radi o jednom epu i o jednom događaju.
Stav, broj 88, 10. 11. 2016.

STAV 31/12/2020 53