Page 50 - STAV broj 304-305

Tvrtko Kulenović, književnik
POŠTO JE SVE SKUPA JEFTINO,
ONDA SE TAKVO ŠTO ŠTAMPA I PIŠE

Sudeći prema broju štampanih knjiga, imam utisak da je danas lako štampati knjigu.
Po onome kako se razumijem u tehniku, to nije skupo. Status? Ne bih rekao da je
ranije bio bolji. Uvijek je knjiga bila na repu. Pojavi se Derviš i smrt, i onda poslije
toga ništa, i ništa, i ništa. Nikakav nije status ni pisca, ni knjige. Ima boljih i ima
lošijih stvari, a čovjek nije u stanju da to razabire u masi. Čitao sam jako lošu knjigu
nekog beogradskog autora o čovjeku koji mnogo mokri i juri po ćoškovima. Sjajno
je bila opremljena. Rado sam uzeo da je čitam jer sam očekivao da će biti humora.
Nije ga bilo. To je jedna suha, surova slika stvarnosti. Ne znam koji bi se u toj knjizi
mogao naći kvalitet. Ima odnos s majkom, odnos s prijateljima, piša po haustorima...
Postoji masa takvih knjiga koje su u nekom pravcu zalutale. Pošto je sve skupa
jeftino, onda se takvo što štampa i piše. Mada ima i sjajnih autora. Nešto se ipak
izdvoji. Književne kritičare još i imamo, ali nemamo likovne i muzičke kritičare. U tim
umjetnostima nemamo kritike.
Stav, broj 59, 21. 4. 2016.

Dr. Galib Šljivo, historičar
ČINJENICE DEMANTIRAJU SRBIJANSKE HISTORIČARE

Svakako da su granice Bosne i Hercegovine prepoznatljive skoro u svim fazama
njene historije. Dovoljno je pogledati geografske karte, vojne planove na kojima su
ucrtane granice većih dijelova Evrope ili pojedinih država u pojedinim historijskim
razdobljima. Vanjske granice Bosne i Hercegovine i Austrijskog carstva (Austro-
Ugarskog carstva) bile su u 19. stoljeću do Berlinskog kongresa (1878) istovremeno
i granice Osmanskog carstva, i to ne mijenja suštinu historijskog kontinuiteta države
nastale vanjskim utjecajem. Ne znam na osnovu kojih historijskih izvora srbijanski
historičari osporavaju granice Bosne i Hercegovine, samo zato što su one istovremeno,
u određenom historijskom razdoblju, bile i granice Osmanskog carstva. Na osnovu
historijskih činjenica sigurno nisu u pravu.
Stav, broj 60-61, 28. 4. 2016.

Amir Talić, književnik
TEŠKO ONOM KO SE KRAJIŠNIKU NAĐE NA PUTU
Mene su u ratu održali prkos, bijes i inat. U zatvoru nisam htio spuštati oči po naredbi
krvnika. Znao mi je reći neki tamo Bojić: “Spusti te oči da ti ih ne izvadim!” Nisam se
pokorio, a vjerujem da ga i danas progone moje oči, jer je i on, kao i većina krvnika u
Bosni, slobodan, šeta. Pravde nema osim Božije. Zato kažem: “Ne oprosti im, Bože,
jer znali su šta rade!”, bez obzira kojeg svjetonazora bili. Nisam ja neki hrabar čovjek,
ali u ratu strah motivira sve ljudske vrline i prkos pokrene silu nebesku u nama i
teško onom ko nam se tad nađe na putu. Tu su Krajišnici posebni. Takvi su bili u
svim ratovima, iako su se u posljednjem prvi put borili za svoju državu. Znano je da
su se Krajišnici više bunili i ratovali protiv Turaka nego svi drugi na ovim prostorima.
U Krajini je za turskog vakta u nekim selima znalo proći trideset godina da nema
momka za ženidbe. To je Krajišnik, prkosan, hrabar, ali i naivan. Kad nema s kim
kavgu zametati, međusobno se čeputaju. To bi moglo biti i neko krajiško prokletstvo,
a kakav je dobroćudan, i krvniku bi krvi dao. Eto, ja sam iver iz te klade.
Stav, broj 63, 19. 5. 2016.

50 31/12/2020 STAV