Page 48 - STAV broj 304-305
P. 48

Edin Numankadić, umjetnik
                                            TREBAMO POŠTOVATI I ONU ŽENU KOJA GOBLEN VEZE
                                            Mala smo zemlja i mali narod. Pravo je čudo da imamo i to što imamo. Nemamo
                                            infrastrukturu velikih država, velikih nacija koje svoje vrijednosti njeguju, razvijaju,
                                            utemeljuju u biće identiteta i zemlje i naroda. S druge strane, postoji i vrlo karakterističan
                                            moment: sijeci sve što izviri izvan tarabe. Teško podnosimo autoritete i vrijednosti. Vrlo
                                            rijetko nađem kolegu koji se raduje uspjehu drugog kolege. To je to u mentalitetu.
                                            Znam da mi niko ne može oduzeti vrijednost mene i moje slike. Radujem se kada
                                            drugi ima uspjeh, jer to je uspjeh profesije, naše duhovnosti, a time i moj uspjeh.
                                            Uvijek sam se tome radovao, naročito kod mladih ljudi. Naš je problem da budemo
                                            egoistični, da budemo individualisti, da pretjerujemo. Kada gledate historiju umjetnosti,
                                            vidite da je teško bilo te sujete dovesti u razumnu mjeru. Živimo duhovne vrhove koji
                                            su natopljeni narcisoidnošću i egoizmom. Negacija je, kaže Krleža, familijarni oblik
                                            umjetnika. Iz negacije se rađa. Ali, moramo shvatiti da smo jako mali i da su svaka
                                            slika i doprinos posebna vrijednost i duhovna emancipacija. Trebamo poštovati i onu
                                            ženu koja goblen veze. I to je početak tog procesa.
                                            Stav, broj 44, 7. 1. 2016.




          Šahin Šišić, režiser

          BOSNA JE U MENI I NIKAD NISAM NI OTIŠAO IZ NJE
          Bosna je u meni i nikad nisam ni otišao iz Bosne, tako da me teško nešto može vraćati
          u nju. Nikada nisam imao osjećaj da sam otišao. Vidim ja to po nekim prijateljima
          koji su otišli i presjekli vezu za sva vremena. Neko nikada nije našao mir, nigdje.
          Pazite, kada kažeš Bosna, ljudi različito reagiraju jer su različito emocionalno vezani
          za Bosnu. Neko je lakše presjekao tu vezu. Važno mu je da ima posao, kuću. Neko
          se borio čitav život i nikako nije mogao naći mir. Zavisi sve ko je šta ostavio u Bosni
          i koji i kakav je dio života tu proživio. Teško je to generalizirati. Imate ljude koji ne
          vole ni riječ Bosna, a iz Bosne su. Ja sam imao tu sreću ili nesreću što se nikada
          nisam mogao vezati ni za jednu zemlju. Kada sam vidio šta sam sve uradio, sve osim
          ovih poslova kada te neko zovne da snimaš pa ti to i plati, a i to je neko putovanje
          što mi je blisko, sve drugo što sam sam pisao i radio, apsolutno je sve od Drine do
          Sarajeva i vezano je za Bosnu.
          Stav, broj 49, 11. 2. 2016.




                                            Stjepan Mesić, bivši hrvatski predsjednik
                                            EVROPA GRIJEŠI

                                            Evropa se od samog početka pogrešno nosi s izbjegličkom krizom. Prvo, nitko
                                            se ne usuđuje reći što je krizu izazvalo i slijedom toga zaključiti da se krizu može
                                            suzbiti samo uklanjanjem njezinih uzroka. A to nisu režimi u ovoj ili onoj zemlji,
                                            nego oružane intervencije kojima se te režime ruši, a sve uz zaklinjanje u borbu
                                            protiv tiranije i obranu demokracije. I, drugo, Evropa je već davno trebala formulirati,
                                            prihvatiti i početi provoditi zajedničku politiku prihvata izbjeglica. To niti se dogodilo
                                            niti će se dogoditi. Umjesto toga, ide se sve više prema restrikcijama, zemlje se
                                            ograđuju žicom, izbjeglice se vraća onamo odakle su pobjegle da spase goli
                                            život. Iz osnova pogrešno. A to da bi Evropa mogla apsorbirati i nekoliko milijuna
                                            izbjeglica, uz uvjet da ti ljudi prihvate “pravila zajedničkog života”, kao što sada
                                            pokušava jedna austrijska pokrajina, to je posve jasno svakome tko pogleda
                                            brojke što su u pitanju.
                                            Stav, broj 50, 18. 2. 2016.




         48  31/12/2020 STAV
   43   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53