Page 51 - STAV broj 304-305

Ferid ef. Dautović, teolog
U BOSNI ŽIVIMO JEDAN FINI, PRODUHOVLJENI ISLAM
Islam je uvijek i svugdje lijep kad se znalački i iz ulemanskih krugova objašnjava.
To je ljepota, dobrota i zadovoljstvo kojim je Allah počastio cijelo čovječanstvo. Mi
u Bosni živimo jedan fini, produhovljeni islam koga su nam prenijeli naši preci, a
pojasnila i interpretirala ulema bosanska, na domaći način, bez obzira gdje je studirala.
Tu ljepotu i jednostavnost islama usvojili smo i čuvali na razmeđu svjetova, kultura,
vjera i tradicija. Oduvijek su u Bosni i Hercegovini imami sa svojim džematima
ljubomorno čuvali tradiciju, džamije i hizmetili kad bi došla neka gvozdena vremena.
Oni su, organiziranjem mevluda, hatmi, akika, nićaha, useljenja u kuće, tevhida, čuvali
muslimane na okupu, čuvali vjeru i tradiciju koja se urušavala. Ta sačuvana tradicija
čini islam lijepim i privlačnim za brojne posjetioce iz unutrašnjosti, kao i za one koji
dolaze iz muslimanskih zemalja širom svijeta, pa i Evrope.
Stav, broj 64, 25. 5. 2016.

Ismail ef. Smajlović, teolog
POJEDINCI PROIZVODE STRAH OD MUSLIMANA
U pogledu definiranja pozicije Islamske zajednice u društvenoj strukturi pokazuje se nekoliko
kategorija odgovornih osoba u vlasti koje znatno utječu na status Islamske zajednice. Pojedinci
proizvode strah od muslimana i opstruiraju proces uređenja odnosa s Islamskom zajednicom.
Postoje i oni koji su nesposobni da bilo šta urade, potom oni nezainteresirani, koji i ne znaju i
ne žele znati kako bi moglo i trebalo biti uređeno vjersko pravo građana. Oni, uglavnom, nose
recidiv komunizma i imaju otklon prema vjerskom, po onom principu “otkud vjersko u javnom
životu”, a zaboravljaju činjenice da je i komunističku vlast u Jugoslaviji branila muslimanska
svijest o socijalnoj pravdi, afirmaciji ljudskih vrijednosti i slično. Povijesne činjenice potvrđuju
da su muslimani bili progresivna snaga antifašizma, spram toga su i dobili i dobar status u
Narodnooslobodilačkom otporu i neposredno nakon rata u začetku stvaranja Jugoslavije.
Stav, broj 72, 21. 7. 2016.
İSMAIL KILIÇARSLAN, kolumnista turskih dnevnih novina “Yeni Şafak”
NA BOSFORU SMO LJUDE POZIVALI NA OTPOR RIJEČIMA
KOMANDANTA RAHMETLI ALIJE IZETBEGOVIĆA
Ja sam jedan od prvih koji je došao na most Bosfor, koji je bio zatvoren tenkovima.
Bez ikakvog upozorenja, tenkovi i vojnici počeli su pucati po civilima. Tu preda mnom
poginulo je pet ili šest osoba, a desetine ih je bilo ranjeno. Ali, znate li šta se desilo?
Narod na koji je pucano i koji nije imao ni kamen u ruci ni korak se nije povukao nazad.
Preko društvene mreže pozivao sam ljude da nam se pridruže i usprotive udaru, a u
svom sam pozivu stalno spominjao riječi komandanta rahmetli Alije Izetbegovića, koji
kaže: “Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo!” Hvala Bogu, turski narod
pokazao je nevjerovatan otpor koji će se pamtiti godinama i nije dozvolio da bude rob.
Moje najveće očekivanje od svega preživjelog jeste da moj narod upozna onoga ko stoji
iza ovog udara, a to je lažni mesih i lutkar Fethullah Gülen, odnosno CIA uz sve njihove
prljavštine. A molim Boga da više nikada ne doživimo tako mračnu noć.
Stav, broj 72, 28. 7. 2016.
Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra BiH
NAKON GENOCIDA, KOLEKTIVNO POMIRENJE JE U BOSNI
NEMOGUĆE
Kada govorimo o genocidu, o najtežim zločinima protiv čovječnosti, takva je vrsta zločina
neoprostiva. Čak i ako bi se pojedinac želio pomiriti s nekim ko mu je ubio cijelu familiju, to
država ne može uraditi. Zašto bismo se to mi trebali pomiriti? Da li je uopće moguće kolektivno
pomirenje? Mi smo svjedoci da govorimo o tome da nije moguća kolektivna krivica. Onda
nije moguće ni kolektivno pomirenje.
Stav, broj 74, 18. 8. 2016.

STAV 31/12/2020 51