Page 42 - STAV broj 304-305
P. 42

Dr. sc. Adnan Jahić, historičar
                                            OZBILJNO BAVLJENJE HISTORIJSKOM NAUKOM U BIH
                                            UGLAVNOM JE STVAR ENTUZIJAZMA POJEDINCA

                                            Mnoga su pitanja bošnjačke historije još uvijek nedovoljno istražena. Kada je riječ o novijoj
                                            historiji, još uvijek ne postoje zaokružene studije niti o jednoj muslimanskoj političkoj
                                            organizaciji za vrijeme austrougarske uprave, nema monografija o značajnim ličnostima
                                            političkog, društvenog i vjerskog života Bošnjaka kao što su Šerif Arnautović, Sakib ef.
                                            Korkut, dr. Hamdija Karamehmedović i Salim ef. Muftić. Mislim da je današnja generacija
                                            bosanskohercegovačkih historičara načinila značajne iskorake u brojnim pitanjima, ali da to
                                            nije dovoljno za stvaranje cjelovite i utemeljene slike o historiji Bosne i Hercegovine, imajući
                                            u vidu njenu složenost i slojevitost te brojne faktore koji su utjecali na njen sadržaj i dinamiku.
                                            Stav, broj 10, 14. 5. 2015.



          Prof. dr. Ferid Muhić, filozof i književnik
          BOSNA JE PARADIGMA EVROPE
          Bosna nije podijeljena nekom linijom fronta na Orijent i Okcident, već je ona upravo paradigma
          Evrope. Evropa je nastala kao amalgam, kao legura interakcije judeokršćanskih i islamskih
          utjecaja, doduše, često kroz konflikte, ali uvijek u interkciji. A Bosna je jedina evropska zemlja
          koja je sačuvala tu interakciju u njenoj najljepšoj formi, kroz suživot i koegzistenciju različitih
          elemenata koje nam danas nameću kao međusobno isključive. Bosna je primjer da to nije
          tačno. U tom smislu, Sarajevo je paradigma Evrope, centar centra, ono je oko pozitivnog
          ciklona, oko koje je ostalo smireno uprkos historijskim iskušenjima. Zbog toga je Sarajevo
          jedino mjesto u Evropi u kojem su crkve, džamije i sinagoge udaljene stotinjak metara jedne
          od drugih.
          Stav, broj 12, 28. 5. 2015.


                                            Prof. dr. Svein Mønnesland, slavist

                                            BOSANSKI JEZIK ĆE OPSTATI
                                            Rat je u Bosni zapravo ono što je moj život usmjerilo prema ovoj zemlji. Tragični događaji i
                                            sudbine, upoznavanje i sklapanje prijateljstava s izbjeglicama koji su u Norvešku dolazili iz
                                            Bosne početkom devedesetih obilježili su i usmjerili moj naučni put. Ja se ne bojim za sudbinu
                                            “malih” jezika. I u mojoj zemlji neki smatraju da će norveški nestati zbog engleskog utjecaja.
                                            Ja vjerujem suprotno, da će i norveški i bosanski preživjeti još mnogo stoljeća. Ne mislim da
                                            su u krizi. Primiti u leksiku nove riječi jeste obogaćenje, ne prijetnja malim jezicima. Vjerujem
                                            da će bosanski i naši drugi mali jezici u Evropi opstati.
                                            Stav, broj 13, 4. 6. 2015.



          Prof. dr. Ivo Pranjković, lingvist
          MOŽE LI HRVAT IMATI, A BOŠNJAK NEMATI JEZIK?

          Zašto bih ja ili bilo koji Hrvat ili Srbin imali jezik, a Bošnjaci ne bi. Na to se nema šta reći.
          To je sa znanstvenoga stanovišta jezik kao što su i hrvatski ili srpski, ali tu treba biti pažljiv.
          Nama zamjeraju da smo neodlučni kad kažemo i jedno i drugo, i jedan je i nije jedan, ali
          tako jest. To je isti jezični materijal, to je čak isto štokavsko narječje koje služi kao osnovica
          za sve standardne varijetete, ali je isto tako očita činjenica da se u procesu standardizacije
          razlikuje i srpski od hrvatskog i hrvatski od bosanskog i bosanski od crnogorskog. U čemu
          se razlikuju, gdje su te razlike, što one znače i na kojoj se razini pojavljuju – to je irelevantno.
          Razlike postoje i mi imamo pravo i dužnost smatrati ove jezike posebnim standardnim jezicima.
          Stav, broj 14, 11. 6. 2015.





         42  31/12/2020 STAV
   37   38   39   40   41   42   43   44   45   46   47