Page 86 - STAV broj 304-305

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (50)

NEKI SU TIH GODINA

MATURIRALI S

PUŠKOM U RUCI

Podigli su ga i ponijeli. Desna mu je ruka i dalje visila, kao

Piše: Amir HASANOVIĆ da je posljednji put vrhovima prstiju htio dodirnuti vlati trave
koje su se ljuljale na povjetarcu.

poradične kapi kiše u taktu do- noge mokre, ali koja fajda od toga što A on da se sjetih. Ovih sam dana
buju po najlonu iznad moje gla- sam primijetio kad nemam suhe čarape. treba maturirati. Završio bih taj četvr-
ve. Naslonjen na neku šperploču, Dođe taj neki trenutak kad čovjek sam sa ti razred srednje škole. Godina kao da
Sčitam naopačke okrenuta slova sobom pokuša uspostaviti kontakt u svoj je mnogo duža u ratu. Duga je ova bila
– UNHCR. Pomislim, mnogo nam svijet toj surovoj realnosti i stvarnosti. Onda mi i preduga.
ovih dana pomaže. Našem je narodu baš pogled odluta na moje ruke, koje drže u Desno od mene, naslonjen na zid
to prijeko potrebno. Komad najlona s lo- krilu rukohvat puške. tranšeje, Mirza gleda negdje u daljinu.
gom onih koji su nam zveknuli embargo Do jučer su ove ruke držale olovku u Izvlači posljednji dim cigarete i baca ga
na oružje. Nemamo potrebu za oružjem, školskoj klupi, a danas je u njima uboji- preko grudobrana.
municijom i hranom..., najlon je baš ono to oružje. Sve se odjednom preokrenulo, Nekako sam htio da prekinem raz-
što nam treba u danima kad ovdje na Gra- nekako izvitoperilo. Postali smo na silu mišljanje koje me nije popuštalo, koje me
dačcu odbijamo ko zna koji tenkovsko-pje- stariji, odrasli smo preko noći. Prevrnem sve više i više pritiskalo. Pogledah ka Mi-
šadijski napad. Taj natpis i logo izazivaju šake i gledam garež od baruta na rukama. rzi. I dalje je stajao kao kip. “Nešto kon-
u meni neki jed pa se okrenuh i pogled Na rukavima jakne fleke od krvi momka tam”, rekoh, “ovih bi mi dana bila ma-
usmjerih ka šumi lijevo ispred nas. Kiša je iz Gračanice kojeg je jutros u prvom na- tura. Završio bih četvrti srednje.” Tišina,
od jutros padala, a sada na nas spušta svo- padu teško ranilo u glavu i grudi. Ljudi ništa nije odgovarao. A onda, u jednom
je posljednje kapi. Tamo u daljini, prema koji su ga odnijeli, nakon što smo ga pre- momentu, okrenu se, uze svoju pušku i
Modriči, sunce je u zenitu. Ptice cvrku- vili, vratili su se pognute glave donose- pođe ka meni. “Jah, u pravu si, maturi-
ću na sve strane obradovane prestankom ći tužnu vijest. Nije izdržao ni do ceste, rali bi i rahmetli Alen, i rahmetli Sead,
kiše. Prelijep pogled na šumu ispred nas preselio je na nosilima. rahmetli Dževad. Svi biste vi maturirali.”
iz koje se polahko uz povjetarac izdizala Uvuče se u insana u takvim trenuci- U grudima mi se nešto još gore stisnu. U
sumaglica. Iz takvog sanjarenja iznena- ma neki težak, olovan nagon za razmiš- trenu se pokajah što sam ikako progovo-
da me, kao šamarom, razbudi stvarnost. ljanjem. Pa se onda počneš sjećati i raz- rio. “Nego, idemo mi dolje po ćebad, bit
Pogled bacim na svoje potpuno blat- mišljati o svemu – i o onome što treba, i će svježe noćas. Ustvari, ja ću ih donijeti,
njave čizme. Osjećam od jutros da su mi o onome što ne treba. nema veze, sjedi ti.”

86 31/12/2020 STAV