Page 48 - STAV broj 153
P. 48
DRUŠTVO
Piše: Fahrudin VOJIĆ odbranu (TO) i na kraju u 5. korpus, u Bilo je to u rejonu Kozjena, a krenuli smo
kojem sam bila pripadnica 501. brigade, prema tzv. goloj sječi. Nisam daleko otiš-
Jasminka Baković (55) krajiška je rat- Trećeg bataljona.” la i naletjela sam na četnike i samo osje-
na heroina i samohrana majka koja tila kako mi neko stavi ruku preko usta,
živi bez ikakvih primanja. U trošnom ZAROBLJENA I SILOVANA a zatim me udari u glavu i obori. Mislim
stanu koji joj je prije nekoliko godina da su bila dvojica samo i odvukli su me
dodijelila Vlada Unsko-sanskog kantona Kao pripadnica TO, ranjena je u glavu u žbunje, a zatim su me silovali, udarali
Jasminka živi s majkom, kćerkom i nje- nitroglicerinskim metkom na položaju koji i psovali mi. Imala sam sreću da su bili
no dvoje djece. Oboljela je, rane iz rata i su pripadnici Armije RBiH zvali “krvava pijani, te su se nakon toga posvađali oko
psihičke traume zbog četničkog silovanja šestica”, u rejonu naselja Čekrlije ispod toga šta će sa mnom. Plakala sam i mo-
dodatno kompliciraju njenu ionako tešku Grabeža, zloglasnog uporišta Vojske RS-a. lila ih da me puste zbog moje kćerkice
životnu situaciju. Žive od skromne maj- koja ima pet godina. Oni su se nastavili
kine penzije i onoga što im narod dadne. “Kad pođeš na taj položaj, halališ se sa svađati, a ja sam iskoristila priliku da
Tu i tamo upomoć priteknu i kantonalne svojima jer se uglavnom ljudi ne vrate živi im pobjegnem. Ni sama ne znam kako
institucije, ali sve to nije dovoljno da se s te linije. Tako je bilo na početku, kada sam imala snage. Sišla sam u komandu
trajno riješi problem koji muči Jasmin- nismo imali dovoljno oružja. Sjećam se i odmah se zaputila u stacionar kako bi
ku Baković, bivšu pripadnicu 5. korpusa da nas je znalo biti u rovu po nekoliko, a mi ukazali prvu pomoć. Nakon toga sam
Armije Republike Bosne i Hercegovine. samo jedan od nas ima pušku. Možda će neko vrijeme bila na bolovanju i nisam
zvučati surovo i nehumano, ali svi ostali išla na liniju. Poslije otprilike mjesec i po
Rat je Jasminu zatekao u Sloveniji. koji nemaju oružje čekaju šta će se desi- počela sam osjećati mučninu i javila sam
Pripadnicima tadašnje Jugoslavenske na- ti s onim koji ga drži kako bi se dočepali se ginekologu. Ondje mi isprva nisu po-
rodne armije (JNA) koji su željeli napu- oružja, što bi značilo određenu sigurnost. vjerovali da sam silovana jer ja to nisam
stiti vojsku i prebjeći na teritoriju Bosne Znalo se desiti nekoliko puta da, kada prijavila nikome osim stacionaru. Otkrila
i Hercegovine izrađivala je dokumente niko nije smio da ide uz komandira, od- sam da sam u drugom stanju i zatražila
pomoću kojih su prelazili granice i bez lučim da idem s njim po cijenu života”, da me ‘očiste’. Traume koje sam tada do-
problema prolazili kroz punktove srpskih prisjeća se Jasminka. živjela osjećam i danas, zbog čega trošim
paravojnih jedinica. Kada je počeo napad terapiju za smirenje. Imam noćne more
na Bosansku Krupu, odlučila je napusti- U njeno sjećanje najdublje je urezan koje me progone”, priča Jasminka Baković.
ti Sloveniju i doći u Bihać. Prijavila se u događaj koji se desio u jeku neprijatelj-
jedinice narodne odbrane, a ubrzo dobi- ske ofanzive. Nakon tog događaja, više Zbog pretrpljenih trauma, Jasminka
la i prvi zadatak: “Bila sam konobarica ništa nije bilo isto. Sada je, kaže, samo više nije bila ista. I njeno se ponašanje
u jednom kafiću, a zadatak mi je bio da duh od one nekadašnje Jasminke, od koje u određenoj mjeri promijenilo. Ipak je
prikupljam informacije. Nakon toga sam je ostao jezik koji svjedoči o onome što nastavila sudjelovati u odbrani Bosne i
poslata na drugi zadatak, u kafanu Darke joj se desilo. Hercegovine, za šta je dobila i nekoliko
Popovića zvanog Petlić na Bijelom Brdu, priznanja u ratu. Međutim, pritisak rata,
gdje su se četnici navečer grupirali. Imali “Dobili smo dojavu da kreće napad nepravda, neimaština i traume učinile su
su otvaranje kafića i došli su četnici na na Bihać i da četnici ulaze u grad, te smo je osobom koju su mnogi izbjegavali. Po-
tu proslavu, gdje su vadili komade ljud- povučeni s linije u Vrnograču i prebačeni slije rata ni od kog ništa nije tražila, već
skih tijela koje su, ratujući u Hrvatskoj, iznad Bihaća. Tadašnji komandant Mu- je pokušala krenuti u novi život. Iskuše-
sakupili kao trofeje. Nakon toga sam se hamed Babić ostao je bez veze jer mu se nja su se nizala, a posljedice rata dolazi-
uključila u Patriotsku ligu, Teritorijalnu motorola ispraznila. Tako smo mi borci le po svoje: “Kada sam bila ranjena, bila
s njim ostali sve do sumraka. Zatim smo sam gotovo paralizirana, te mi je dola-
Jasminka Baković na polaganju zakletve trebali da se spustimo u komandu. Bio je zio saborac iz čete Anton Baković i po-
četa Luke Bihać 1992. godine mrak, a mi u šumi. Bila sam s još dvojicom mogao mi oko oporavka. Budući da sam
saboraca i nakon nekog vremena pješa- emotivna osoba, a on čovjek koji je to
čenja kozijim putićima izgubila sam se. znao iskoristiti, nakon rata sam se udala
za njega. Smatrala sam da je to dobro za
mene i da trebam to učiniti kako bih se
oporavila od svega i započela novi život.
Čak smo jedno vrijeme živjeli u Hrvat-
skoj. Međutim, naš privatni život bio je
nešto sasvim drugo od onog što se u jav-
nosti moglo vidjeti. Bio je isuviše grub,
a sve je kulminiralo kada mi je u Zadru
otkriven tumor dojke, nakon čega me on
izbacio iz svog života.”
BEZ STANA, ZDRAVLJA I NOVCA
Sama se nije mogla uhvatiti u koštac
s vlastima kako bi sebi osigurala bilo ka-
kva primanja. Osim zdravstvenih proble-
ma, pritisnuta je i problemom stambenog
pitanja. Tvrdi da joj sada Grad Bihać
želi oduzeti stan koji joj je dodijeljen za
vrijeme prošlog saziva Vlade. Jasminina
kćerka oboljela je od tromboze koja je u
48 8/2/2018 STAV
