Page 49 - STAV broj 153

Jasminka u rovu

Jasminka kada je nedavno štrajkala

cijelosti zahvatila jednu nogu, a majka joj i Gradske uprave. Dijagnosticiran mi je naišla i zaustavila me u toj namjeri. Ne
je stara i iznemogla. Jasmina kaže da joj je edem na glavi i teške povrede kičme, zbog znam šta da radim. Probala sam se bori-
jedino preostalo da svako malo štrajkom čega imam poteškoća kada sjedim ili le- ti i štrajkati, ali dadnu mi neku trenut-
glađu privlači pažnju javnosti na proble- žim, a kad hodam, često mi se desi da nu materijalnu pomoć, i to je sve. Meni
me koji je muče. izgubim svijest. Nedavno su me radnici treba trajno rješenje. Probala sam i udru-
‘Komrada’ dovezli u hitnu nakon što su ženju žena koje su žrtve rata, s molbom
“Stan mi je dodijelio tadašnji premijer me našli na cesti onesviještenu. Primim da me uvrste u žrtve jer sam silovana, ne
Lipovača, ali, onako, bez rješenja. Samo infuzije i opet me otpuste kad ne znaju bih li ostvarila neka prava. Nikome više
su službenici koje je on poslao napravili šta će sa mnom. Trebala bih se liječiti, ne trebam, a dala sam ovoj državi svoju
zapisnik kada sam ušla u posjed stana, i ali nemam sredstava niti sam osigurana. mladost i najbolje godine života”, govori
to je sve. Od tada do danas više sam puta Zbog svega sam nedavno tri puta poku- Jasminka kroz suze.
dobivala rješenja za deložaciju. Evo, ne- šala izvršiti samoubistvo, ali uvijek me Bez riješenog egzistencionalnog i
davno sam dobila novo rješenje o delo- neko spriječi. Posljednji je put kćerka stambenog pitanja, slabog zdravstvenog
žaciji od ovog sad gradonačelnika Bihaća stanja u poznim godinama, zaboravlje-

Najviše mi je zbog ove moje unučadi koja nemaju krova na od prijatelja i rođaka, Jasminka ipak
nad glavom, a sigurno koračam ponosno jer nisam ništa kaže da se nimalo ne kaje što je branila
uzela što nije moje niti sam kome nepravdu učinila. Evo, domovinu i, da se opet može vratiti u to
obećao mi je kantonalni ministar za pitanja boraca do vrijeme, opet bi isto postupila.
maja da će mi riješiti stambeno pitanje i vidjet ćemo šta “Kažu da ono što čovjeka ne ubije, to
će biti. Opet ću u štrajk ako mi ne riješe jer nemam drugog ga sigurno ojača. Tako je i sa mnom. Kroz
izbora, kaže Jasminka ova iskušenja sam ojačala i navikla da se
sama borim kroz život. Ali najviše mi je
zbog ove moje unučadi koja nemaju kro-
va nad glavom niti svijetlu budućnost, a
sigurno koračam ponosno jer nisam ni-
Jasminka s mamom i unukom šta uzela što nije moje niti sam kome ne-

pravdu učinila. Evo, obećao mi je kanto-
nalni ministar za pitanja boraca do maja
da će mi riješiti stambeno pitanje i vidjet
ćemo šta će biti. Opet ću u štrajk ako mi
ne riješe jer nemam drugog izbora”, do-
daje Jasminka Baković.
Nikada nije uspjela ostvariti ništa od
svojih boračkih prava. Obilazila je, kaže,
sva boračka udruženja i uvijek dobivala
isti odgovor – da nema novca za rješava-
nje njenog problema. Stoga se pita kako
to ima novca da se riješe stambena pita-
nja onih koji imaju mnogo manje ratnog
staža od nje? Moralni i savjesni građani
Bihaća i drugih krajeva Unsko-sanskog
kantona s vremena na vrijeme priteknu u
pomoć i kupe Jasminki drva, plate račune,
dobave malo namirnica i donesu poneki
lijek. Sve su to lijepe i humane geste, ali
ipak je krajiškoj heroini potrebno trajno
rješenje egzistencionalnog i materijalnog
pitanja. n

STAV 8/2/2018 49