Page 74 - STAV broj 439

KRAJOBRAZI BOŠNJAČKOG IDENTITETA

MEHMEDINOVIĆ O

BOŠNJAČKOM ZABORAVU I

STIDU OD VLASTITOG IMENA

knjizi „Sarajevo blues“ bosanskoher- tako da više podsjeća na križ, nego na
U cegovačkog i bošnjačkog književni- cvijet koji u sarajevskim avlijama raste
ka Semezdina Mehmedinovića (r. 1960), i zove se zambak. Nene što ga zalijevaju
koja sadrži kratke priče, pjesme i zapise ni ne znaju da je to cvijet – danas toliko
pisane tokom Opsade Sarajeva, nalazi se spominjan – ljiljan. Pristajanje na istoč-
i sljedeće razmišljanje: nu verziju imena, nije puko podilaženje,
„U Bosni su muslimani svojoj djeci već uporno pristajanje na Jugoslaviju.
nadijevali pravoslavna imena. To je par- Bosanskim Muslimanima je trebao rat
tizanski kompleks; nesretna djeca su se sa genocidom da shvate šta za njih znači
rađala u neprirodnom braku njihovih Jugoslavija. Nije to, dakle, puki jezički sa-
roditelja sa državom koja ih je delikatno mozaborav. Jer, kada desetogodišnji dje-
pokušala asimilirati. Prirodno je, onda, čak pita: da li je on Musliman?, i nakon
što su neki muslimani umjetnici – kad je što dobije potvrdan odgovor, kaže: neću
počeo rat – vojnim transporterima bježa- da budem istrijebljen!, onda to govori da
li u Beograd. Istim onim transporterima se s tim narodom dogodilo nešto strašno.
koji su, nazad, u Sarajevo prevozili čet- Jezik nam je postao sudbina. Dječak koji postoji. Stvarni svijet dječaka je onaj koji
nike. Otišli su u Beograd iz kojeg je, već pita – u atomskom skloništu – oštrim ru- otkriva sa zakašnjenjem od deset godina:
tada, dirigirano istrebljenje muslimana bom gelera šilji olovku i nastavlja crtati granice njegovog svijeta su granice njego-
na Drini! Puno primjera potvrđuje tu in- svoj strip. Junak tog stripa zove se Terry vog imena. Ono strašno što se dogodilo
feriornost. Npr., na grbu Republike Bo- Marnese; on mu je nadjenuo to ime. Svi- ovome narodu je: zaborav. Od istrebljenja
sne i Hercegovine je cvijet, u hrvatskom jet stripa, kao stupanj humanizma i civi- je strašniji još samo zaborav istrebljenja,
jeziku zove se lijer, i krin. Stiliziran je liziranosti planete, u ovom trenutku ne kaže Baudrillard.“

LIKOVNI UMJETNIK: IBRAHIM LJUBOVIĆ

(SARAJEVO, 13. 5. 1938 – SARAJEVO, 6. 7. 1995)

ohađao je Školu primijenjenih um- je u njegovim slikama naslućeno kao
Pjetnosti u Sarajevu 1960. godine. konstanta, usporeno ili čak zaustavlje-
Studijski je boravio u Francuskoj, Švi- no. Ovako zamišljenom i izgrađenom,
carskoj i Italiji. Samostalno je izlagao neonadrealističkom svijetu umjetnik u
od 1960. godine, a njegove slike nala- svom stvaralaštvu ostaje vjeran do kraja.
ze se u brojnim muzejima, galerijama i
privatnim zbirkama. Ljubovićeve slike
odlikuje osjećaj tišine i nemirne usa-
mljenosti koji svaki motiv pretvaraju
u atmosferu, čime slika prevazilazi uo- Enterijer s lutkom,
ulje na platnu, 1969.
bičajene probleme strukture. Vrijeme
Izložba „Sjećanja“ posthumno je bila
izložena u Muzeju Sarajeva 2019. godi-
ne u postavci kustosice Ivane Udovičić.
O ovoj izložbi je književnik Gradi-
mir Gojer zapisao da je ustvari riječ o
„apoteozi ljepote i skupu tajni, koje je
Ljubović za svoga kratkoga života rasuo
našim nemirnim i za stvaraoce nezahval-
nim svijetom“. „Od skica i crteža do fe-
nomenalnih slika ovoga vulkana poetič-
nosti na slikarski način traje polifonija
lijeposti, jedan stvarno nestvarni svijet
u kojem je obitovao i bio mu posvećen
do kraja“, piše Gojer o Ljuboviću nagla-
šavajući da je „sjećanje na njegovo stva-
ralaštvo civilizacijska okomica“.

74 4/8/2023 STAV