Page 69 - STAV broj 439

pjesnika: Bože. Ako drugiput budeš stva- zabluda, praznine, iluzija, neke kozmičke
rao stećke, umilostivljujem te, nepoznati patnje i trpeljivosti, a i zemaljske patnje
Gospodine, idi sam njihovim tragovima, zbog svekolikih nepravdi, pa i mržnji ra-
a mene pusti na miru! Upamti, Bože! znih intenziteta, da bi se na kraju umrlo
I što je bilo? Ništa. Izdržalo se. anonimno, prilično pomiriteljski, s Bo-
Tošo Dabac nije ostao pokošen na Tre- gom ili bez njega, kako kad.
skavici, ni na visijama Prenja, izdržao je Umjetnost Toše Dabca nije optereće-
sve napore i nedaće unatoč uporne, muč- na apriornom radošću, premda radost na
ne, dosadne bolesti, dosta se napješačio i njegovim fotografijama nije teško zapaziti
nadisao čista zraka, nagledao stasitih br- i u njima uživati. Valja istraživati, otkri-
đanki i brđana, o da, i nasnimao likova, vati – sloj po sloj. Onako kao što su maj-
pejzaža, gradina, grebnika iz raznoraznih stori sloj po sloj otkrivali istarske freske
vremena od rimskih stela do najskro- raške škole, a potom došao majstor Tošo
mnijeg grobnog biljega nesretne ljepo- Dabac i priznatu i postojeću vrijednost
tice pastirke iz prijepoljskog kraja koju, oplemenio novom. Kao što je svojom
daleko od kuće i bilo kakvog skloništa, u nadahnutom umjetnošću oplemenio i
vrijeme žestoke oluje ubi grob. Obišao je nenadmašnu vrijednost stećaka.
mnogo staza i bogaza da bi u svibnju 1970. Budi znano da postoj dvoimena zemlja
završio sva putovanja i odložio kamere, u kojoj i nadgrobnici umiju plesati kolo.
ostavivši impozantno i dragocjeno djelo Tu zemlju je i Tošo Dabac godinama
od nekoliko stotina tisuća negativa, pa tražio, otkrivao, približavao radoznalcima
se iz Basaričekove 3 preselio na Mirogoj. punim pregrštima dobrohotnosti.
Nema više krupe, gráda, morije, ne- Slovo, kolo, religije, lice dvoimene
besnih svitkanja i divljanja. Od vjetra zemlje, svu moguću složenost njenog
pustinjaka ni traga ni glasa. Sve je tako narodnog reljefa. Na dugom tabananju
mirno, bolno mirno, kao što biva nakon često se iskošavao ljutac kamen, plazale
završena putovanja. su zmije i zavijali vuci, dočekivala ska-
Kad kažemo da je netko autentičan sli- menjena vječnost starih grobišta, prisna
kar ovog vremena, i nehotice pomislimo blizina pitomih uvalica i, malo dalje, gor-
da se u njegovu idejno-tematskom sustavu ki okus divljine.
nalaze televizijski tornjevi i ekrani, obla- Već na početku drumovanja dočekao
koderi, kompjuteri – pritiskom na dugme nas čitav splet planina, brda, raspusnih
o sebi i drugome možeš začas dobiti naj- voda, čudnovatih grobalja i nekadašnjih Nusret Idrizović (1930. - 2007.)
Fotografija Toše Dabca u
nevjerojatnije podatke – seksualna revo- molilišta. Na kamenu: kolo. Odmah do vrletima Bosne - u neumornoj
lucija sa žrtvama putene bezosjećajnosti, kola: svetilište zmija. Bratstvo uplašenih potrazi za stećcima
svemoćni helikopteri i avioni razantnih očajnika podignutim rukama moli sve-
brzina, političko ocrnjivanje i monstruo- znajućeg da podari mir. Zar nije dovoljno ogledalo, i to samo za
zne pučističke zavjere, pornografija, čitav Ko je vidio, ko je čuo da se kolom i rijetke prilike, uoči udaje, za vrijeme svad-
spektar novonastalih strahova: narkoma- zmijom šaraju vječne kuće? Ima li toga be i kad se ide u grob, nego je tu i neka
nija i masovna smrt na prometalima, vi- igdje na svijetu? fotografija koja ovjekovječi ljudski lik, pa
kendiranje na mjesecu, stravična osama i Izlišajeno, pokriveno staračkom sje- se nakon mnogo godina čovjek sam sebi
otuđena vedrina, bogato siromaštvo, de- dinom, sve to bježi oku kamere. Reljef je smije? (Tošo je imao običaj da „uslika-
terdženti i oneređene rijeke, strojevi za neuhvatljiv kao i sićušna figura zeca na nima“ šalje fotografije na poklon.) Kako
pranje rublja, pomahnitali instrumenti za bočnoj strani grebne kuće. Kako transpo- kamerom „srediti“ pomiješana vremena.
električnu glazbu, praznina... Zvjezdani nirati govor nadgrobnika, ukletost zmije Kako diferencirati mučitelja i mučenika?
trenutak ljudske rase! na kamenu, patnju neostvarenog dijaka i Kako uspostaviti neku razliku između po-
Ako govorimo o umjetnosti Toše Da- raspetosti njegova klesara? Kako, o kako gana, polupogana, katolika, pravoslavaca,
bca, moramo konstatirati da toga svega pripitomiti baštinu duboke starine vije- krstjana, prozelita, onih koji nisu ni tamo
nema, ne bar u cijelosti, a koječega, ako kova? Kako stare grobove oživjeti bučnim ni ovamo? Što raditi s vjernicima? A što s
to treba posebno isticati, ni u zametku, jatom žvrgoljavih vrabaca, neumornih onima drugima? Koji su to? I oni su ne-
što ne znači da Tošo Dabac, doajen naše rapsoda, koji zanosno pjevaju kantilenu kad živjeli. Veliki majstor i njihove liko-
fotografije umjetničkog čula i porijekla, stećkova zavičaja? Kako na nesreći kame- ve mora „skidati“ s kamenih ploha. Kako
nije nepatvoren slikar naših gradova i nih likova prepoznati osionost papinih kamerom pripovijedati o velikoj strasti:
sela, naših naravi svoga vremena. agenata, razdražljivost domaćih prozeli- jedna pripada ljepoti, druga – rugobi, a
Vjerojatno istini nećemo nanijeti ne- ta, propagandista laži? Kako se pomoću kako ih sjediniti? Kako u ljepoti kamena
pravdu ako ustvrdimo da je Tošo Dabac svjetla i kamere susresti ne s likom na ka- reljefa razdvojiti dualiste od monoteista,
svoju umjetnost shvatio kao dio jedin- menu nego s istinom bitka utamničenika a i jedne i druge od brojnih misaonih i
stvene čovjekove borbe protiv Zla... Kad a i tamničara? (Ne radi se samo o zanatu, kojekakvih „ukrasa“ dvoimene zemlje?
promatramo njegove likove, shvaćamo ih o znanju, već o razumijevanju jednog du- Kadikad se Tošino i naše vrijeme po-
i prihvaćamo kao umjetnikovu angažira- bljeg smisla kojemu umjetnik pokloni ži- istovjeti sa stazom puževa: nema sunca,
nost protiv bijede, protiv nasilništva, pro- vot.) Kako će zmijska zemlja bez osojskih nema svjetla – Tošo okoliši oko spomenika,
tiv građanske umišljenosti, slavohlepnosti, hladova gdje je i kamen sam sebi okriv- tja, ne pomaže ni blenda! Znači, čekati!
intrigantstva, potkupljivosti. I ne zabo- ljenik i sudac, i rugoba i vlastita ljepota, i Koliko? Toliko koliko treba. Da se ne bi
ravimo da su te nakaze, ako ih tako smi- svoje zlo i svoje dobro, kako će brđanska gubilo vrijeme, svojim umijećima i starim
jemo nazvati, proistekle iz usamljenosti, zemlja shvatiti bjelosvjetske novotarije? navikama uobličavati: koprive. One nisu

STAV 4/8/2023 69