Page 73 - STAV broj 397

li postojali konkretni uzori za nastanak
osmanske kupolne arhitekture. S kulturne
i geopolitičke tačke gledišta Osmanlije su
nasljednici Rumskih (Zapadnih) Seldžuka,
koji su polovinom 11. stoljeća zauzeli veliki
dio Anadolije i tu vladali sve do kraja 13.
stoljeća, tako da su nam sve do danas, na
velikom području Turske, sačuvani izvan-
redni arhitektonski spomenici tog perioda.
Zajedničko porijeklo ove dvije grane tur-
skih naroda odredilo je prihvatanje mno-
gih seldžučkih elemenata arhitekture od
mlađih Osmanlija.
Seldžučka umjetnost predstavlja jednu
od najfascinantnijih pojava u islamskoj um-
jetnosti. Naročito je kamena plastika osta-
la nenadmašna. Međutim, oni nikad nisu
imali zavidnu kupolnu gradnju. Doduše,
seldžučka arhitektura postavila je tipološ- Kupola Bajezidove džamije, Edirne
ke osnove za mnoge osmanske građevine.
To posebno važi za medrese. Seldžučke su
medrese masivne, horizontalno naglašene
kamene strukture, pravougaone osnove na
kojima se na kraćim stranama ističu mo-
numentalni kameni portali s vertikalnim
konusnim završetkom i obaveznim stalak-
titskim ukrasom. Osmanlije su nastavile ra-
zvijati takav koncept kod svojih medresa,
s tim da će on po svemu biti suzdržaniji i
dosta elegantniji. S druge strane, seldžuč-
ke džamije u tlocrtnom rješenju mnogo
duguju ranijoj srednjoistočnoj arhitektu-
ri i možda je to razlog zbog čega se kupola
upotrebljavala na veoma ograničen način.
Općenito gledajući, razvijena kupolna
gradnja nikad nije zaživjela u seldžučkoj
arhitekturi iako su nam se sačuvali veoma
interesantni primjeri manjih jednokupol- Kupola Eski džamije, Edirne
nih džamija i grobnica (turbeta) sa speci-
fičnim šatorastim krovovima. Upravo zato I prije osvajanja Istanbula Osmanlije su razvijale ideju
Osmanlije ozbiljniji uzor za svoju kupolnu centralnog potkupolnog prostora koji bi “magnetski”
gradnju nisu mogle naći kod Seldžuka već
su inspiraciju potražili na drugim mjesti- ujedinjavao čitavu građevinu. Njihovo kreativno htijenje u
ma, a ponajviše unutar vlastitog kreativ-
nog pregnuća. tom je smislu do te mjere izvođeno sistematski i kontinuirano
da je u velikoj mjeri nadilazilo i bizantijske uzore.
SAVRŠENSTVO OSMANSKE KUPOLE
Mnogi će reći da je bizantijska arhitek- su sličan problem, a to je, kako postaviti I sam Mimar Sinan, potaknut nad-
tura imala presudan utjecaj na Osmanlije, kružne kupole na četvrtastu osnovu, što je metanjem, prilikom projektiranja kupo-
a pogotovo na njihovu kupolnu gradnju. zahtijevalo kako adekvatno tehničko, tako i le džamije sultana Selima II u Edirna-
Ovaj argument ima smisla, ali ne smije biti estetsko rješenje, a odgovor je u oba slučaja ma, sugerirao je da ona treba biti veća
preuveličan. Tek je osvajanjem Istanbula pronađen u konstruiranju trompa, panda- od one na Aja Sofiji, dok je mjesto za
usmjerena veća pažnja prema bizantijskim tifa i odgovarajućih stubovnih podupirača. gradnju Sultan Ahmedove džamije (Pla-
crkvama, ali i tu treba biti selektivan. Naj- Međutim, Osmanlije su ideju o važnosti ve džamije) između ostalog izabrano da
veći utjecaj napravila je crkva Aja Sofija, kupole razvili za 100 posto više negoli je bi se novi objekt natjecao s veličinom
dok je utjecaj drugih crkvenih zdanja bio to uradila bizantijska arhitektura kada je i ljepotom Aja Sofije. I prosječnom je
periferan. bila na svom vrhuncu (centralna kupola u oku sasvim jasno da su Aja Sofija i Pla-
I prije osvajanja Istanbula Osmanlije kasnijoj historiji Bizantije gubi na značaju). va džamija dvije različite građevine i
su razvijale ideju centralnog potkupolnog Zato, kada se govori o utjecaju Aja So- da ih razdvajaju stotine godina razvo-
prostora koji bi “magnetski” ujedinjavao fije na džamije poput onih Bajezida II, ili ja arhitektonskih stilova. Čini nam se
čitavu građevinu. Njihovo kreativno hti- Sulejmana I, tu se više misli na sučeljavanje kao da je arhitekta Mehmed aga svojim
jenje u tom je smislu do te mjere izvođeno s bizantijskim nasljeđem, negoli o nekom projektom želio baciti rukavicu u lice
sistematski i kontinuirano da je u velikoj stvarnom kopiranju, pogotovo zato što su Antemiju i Izidoru.
mjeri nadilazilo i bizantijske uzore. Me- Osmanlije u to vrijeme tehnički nadmašile (Iz neobjavljene knjige Kenana Šurko-
đutim, i Bizantinci i Osmanlije rješavali metode bizantijske gradnje. vića Uvod u osmansku arhitekturu) n

STAV 14/10/2022 73