Page 74 - STAV broj 189
P. 74
KULTURA
“Tri sestre” Kamernog teatra 55
VJEČNOST DRAMSKOG KLASIKA
I MOĆ GLUMAČKE PODJELE
Piše: Mirza SKENDERAGIĆ Stječe se dojam da je ovo teatarsko ostvarenje premijera uhvatila
u toku nedovršenog procesa stvaranja i da će njeno svako
naredno igranje donositi određena unapređenja, prije svega,
veću uigranost, poboljšanje u tehničkom aspektu te možda čak
i precizniju dramaturšku strukturu, za što je svakako neophodna
barem sporadična konsultacija s dramaturgom, čiji je poziv odlučno
izostavljen iz predstave
Na sceni Kamernog teatra 55 pre- zahvaljujući kojima na sceni nastaje život pozorišnoj sceni s kojim dolazi i zase-
mijerno je izvedena predstava Tri u svom istinskom obliku, sa svakim no- ban svjetonazor te drugačiji umjetnički
sestre, nastala prema dramskom vim postavljanjem i izvođenjem. i etički pristup.
tekstu Antona Pavloviča Čehova,
a u režiji Pjera Žalice. Riječ je predstavi Tu zahvalnost ovog komada prepo- UVJERLJIVOST GLUMACA
koja je u proteklom periodu privukla ve- znao je i Žalica, te se uprkos primjetnoj
liku pažnju na domaćoj teatarskoj sceni, neodlučnosti i nesigurnosti u režiserskom Radnja drame započinje u sunčanom
što zbog samog teksta Antona Pavloviča konceptu, prije svega, fokusirao na glu- danu proslavom imendana, a u njenom
Čehova, koji je svakako jedan od najizvo- mačku podjelu i izvedbu, zahvaljujući centru tri su sestre, slavljenica Irina, koja
đenijih u historiji dramske književnosti, kojima je naposljetku nastala uspješna slavi imendan, glava kuće Olga i povučena
što zbog “povratka” u teatar filmskog re- repertoarska predstava koja će određe- i otvoreno nesretna Maša, a koje su nakon
žisera Pjera Žalice. Pored svoje bezvreme- ni period svakako privlačiti publiku u smrti oca pukovnika ostale živjeti s bra-
nosti i neophodnosti izvođenja u svakom Kamerni teatar 55. Iako, zbog jasnog tom Andrejem u provincijskom ruskom
dobu, tekst Tri sestre umnogome važi kao odricanja od složenijeg i inovativnijeg gradiću. Kao najveća vrijednost predsta-
aktuelan i kada je u pitanju odnos režisera autorskog koncepta, ovo ostvarenje ne ve, Tri sestre na samom početku izdvaja
i glumaca prema Čehovljevoj višeslojno- donosi mnogo toga novog u domaći te- glumačka podjela, s kojom je okupljen
sti u stvaranju likova te njegovom umi- atarski život, ono je svakako za njega gotovo cijeli ansambl Kamernog teatra
jeću sjedinjenja tragedije s komedijom, prijeko potrebno, prije svega zbog no- 55, koji izuzetno dugo nije igrao zajed-
vog / starog režiserskog imena na našoj no, a koji je još jednom prezentirao svu
moć ovog teatarskog elementa od kojeg
u konačnosti apsolutno zavisi konačni
rezultat. Tri sestre u Žalicinoj predstavi
jesu Gordana Boban (Irina), Maja Izetbe-
gović (Maša) i Tatjana Šojić (Olga), dok
su centralne muške uloge pripale Bori-
su Leru (Andrej, brat sestara Prozorov),
Muhamedu Hadžoviću (pukovnik Verši-
njin) i Senadu Alihodžiću (Kuligin, Ma-
šin muž), dok doktora Čebutikina igra
Dragan Jovičić, a vojna lica – Tuzenbaha
Mirsad Tuka i Soljhonija Feđa Štukan.
Njihove izvedbe krajnje su realistične
i uprkos povremenoj nonšalantnosti, u
većini predstave i uvjerljive, i to zbog
međusobnog razumijevanja u ansamblu,
a zatim i pojedinačnih glumačkih kre-
acija u kojima je svako do njih ugradio
dio vlastitog stila djelovanja na sceni, ali
i dio svojih ličnosti. Tako je, naprimjer,
Štukan Soljhonija kreirao kao fizički
dominantnog i temperamentnog, što on
74 18/10/2018 STAV
