Page 75 - STAV broj 189
P. 75
nagovještava crvena boja, koja se kao u
providnu vodu ulijeva u bjelinu pozadi-
ne. Iako znatno doprinosi uspostavljanju
atmosferičnosti i zarobljenosti likova u
vlastitim osjećanjima i društvenim okol-
nostima, iz tehničkog aspekta, funkcija
platna / prozora u scenografiji nije ostva-
rena na najbolji način, što zbog njegovog
lošeg pozicioniranja, što zbog nužno jake
svjetlosti na sceni koja znatno prigušuje
njegovu vidljivost, a time i uskraćuje za-
mišljeni vizualni doživljaj.
Donekle nedorečenom u predstavi
je moguće okarakterizirati i kostimogra-
fiju, koja je za neke likove ostala vjerna
vremenu radnje smještene u 19. stoljeće
u provincijski ruski grad, a kod, recimo,
Maše i u slučaju vojničkih odora odiše
savremenošću i svojstvena je današnjem
modnom trenutku. Sasvim suprotno,
Kada je riječ o muzička podloga predstavlja apsolutni
kao lik u suštini nije, dok Jovičić dokto- režiserskom konceptu, režiserski pogodak i uz pomoć minima-
ra Čebutikina igra s djetinjom razigra- on je, čini se, jasno lističkog i odmjerenog zvuka električne
nošću koja njegovu tragičnost oblikuje žrtvovan u korist gitare, a zahvaljujući liričnosti svoje me-
u komičnom ozračju. glumačke slobode, ali, lodije, umnogome upotpunjuje scenograf-
uprkos tome, u dovoljnoj ske i kostimografske nedostatke te dodaje
Nasuprot tome, “sestre Prozorov” mjeri doprinosi krajnjem čvrst okvir za jedan nostalgičan, mističan
oživljene su uz pomoć krajnje realističnih izgledu predstave i i bolan svijet.
izvedbi glumica čiji su glumački talent i zaokruženosti njene U konačnici, stječe se dojam da je ovo
sklonost igranju određenih uloga svoje strukture teatarsko ostvarenje premijera uhvatila u
definitivno ostvarenje pronašli upravo toku nedovršenog procesa stvaranja i da
u bespomoćnosti i beznadežnosti Irine, “svoju Moskvu” stvara tu i sada, u kući će njeno svako naredno igranje donositi
Maše i Olge. Muški likovi, koji su u ve- Prozorovih i s ljubavnikom pored muža. određena unapređenja, prije svega veću
likoj mjeri odgovorni za nesretne živote uigranost, poboljšanje u tehničkom aspek-
svojih sestara, supruga, ljubavnica, tako KOSTIMOGRAFSKE I DRUGE tu te možda čak i precizniju dramaturšku
grade komičnu stranu Čehovljevog svi- NEDOREČENOSTI strukturu, za što je svakako neophodna
jeta i zadržavaju emocije u sebi, dok ih barem sporadična konsultacija s drama-
ženski na tragičnoj strani sve slobodnije Kada je riječ o režiserskom konceptu, turgom, čiji je poziv odlučno izostavljen
ispoljavaju kako predstava odmiče te na- on je, čini se, jasno žrtvovan u korist glu- iz predstave.
posljetku dolaze do vlastitih katarzi do- mačke slobode, ali, uprkos tome, u do- U međuvremenu, Tri sestre Kamer-
vodeći publiku do poistovjećenja i suza. voljnoj mjeri doprinosi krajnjem izgledu nog teatra 55 podsjetit će na jedan tužan
predstave i zaokruženosti njene struktu- svijet u kojem čovjek mašta o odlasku “u
Zahvaljujući i jednoj i drugoj stra- re. Glavni segment tog koncepta jeste po- Moskvu!” i boljim životom koji s njim
ni, Čehovljevi likovi, kao najvažniji se- djela scenografije na tri scenska prosto- dolazi, a razapet između želja i vlastitih
gment ove drame i njegovog cjeloku- ra: onaj koji je vidljiv na sceni, onaj koji mogućnosti, ne radi ništa da svoju sadaš-
pnog stvaralačkog opusa, u kojem se on se dešava izvan vidljivosti publike i onaj njost učini sretnijom i boljom. “Proći će
isključivo bavi čovjekom, nesavršenim unutrašnji, psihološki, koji se odigrava vrijeme, i mi ćemo otići zauvijek, zabora-
bićem čije reakcije ne posjeduju odlike unutar samih likova. Druga dva režiser vit će nas, zaboravit će nam lica, glasove i
junaka, oživljavaju na sceni Kamernog stvara uz pomoć videoplatna koje služi kao koliko nas je bilo, no patnje naše pretvorit
teatra 55 u istinskom obliku i smislu. prozor u dešavanja izvan scene (padanje će se u radost za one koji će živjeti poslije
Ipak, ženski lik koji načinom igranja ipak snijega, požar, dvoboj), a istovremeno se nas, i nastupit će na zemlji sreća i mir, pa
odstupa od ove “podjele” i koji je jedini koristi i za razotkrivanje intimnih radnji će ljudi spomenuti dobrom riječju i blago-
podvrgnut određenoj karikaturalizaciji likova i njihovih trenutnih psiholoških sloviti one koji žive sada. O, mile sestre,
jeste Andrejeva supruga Nataša (Vanesa stanja. Također, samo platno posjedu- život naš još nije dovršen... Živjet ćemo!
Glođo). Kao jedan od najvažnijih liko- je i svoju zasebnu ulogu, a na njemu su Muzika svira tako veselo, tako radosno i,
va u komadu, koji zahvaljujući vlastitoj u simboličkom i likovnom obliku pro- čini se, još malo, pa ćemo doznati zašto
odlučnosti, stabilnosti i proračunatosti jektirane vanjske vremenske i društve- živimo, zašto patimo... Da nam je znati,
ostvaruje konačni cilj, ona u predstavi ne prilike. Tako snježna oluja izvana na da nam je znati!”, kaže Olga na kraju ko-
postaje lajava kućanica s peškirom na sceni dobija vizualni oblik koji nalikuje mada, priljubljena uz svoje sestre, a njene
glavi i pesnicama u gardu. Međutim, to na kišu meteora, tokom velikog požara u riječi sada odzvanjaju u novom značenju,
donekle služi svrsi jer potcrtava njenu gradu platno obuzme tamni dim, a ishod u zemlji čiji narodi također sanjaju o ra-
suprotnost u odnosu na obrazovane i dvoboja između Tuzenbaha i Soljhonija dosti koja dolazi nakon patnje, o sreći i
kultivirane sestre, koje uprkos tome ne miru, dobroj riječi, o budućnosti, o odla-
žive vlastite živote, već ih traće u nemo- sku, dok im životi klize iz ruku i nestaju
ći za bilo kakvim djelovanjem i preuzi- u neostvarenim snovima. n
manjem sudbina u svoje ruke. Dok one
filozofiraju i maštaju o Moskvi, Nataša
STAV 18/10/2018 75
