Page 64 - STAV broj 145
P. 64
Stajališta
da nećeš moći realizirati namjerava- U svakoj porodici među braćom nedostaje poneki brat,
nu aktivnost već i da si ništarija koja među sinovima poneki sin. Opet, ma koliko zauvijek ostali
ne pridonosi društvu, od koje nema zarobljeni genocidom, ima i ovdje neka budućnost, postoji
koristi i koju treba pustiti da umre neki cilj. Imaju prelijepu džamiju, sad su kupili još i crkvu,
na trotoaru. A u svakoj je osigurava- mnogo prostraniji i efektivniji prostor, a staru će džamiju
jućoj kući sve, opet, viša matematika. prodati. Sada svi volonterski preuređuju crkvu sagrađenu
Toliko je začkoljica, zavrzlama i, ako 1993. godine. Da im je onda neko u Srebrenici rekao da
ne pratiš loptu, sigurno ćeš biti donji. im se u meksičkom zaljevu gradi crkva, tj. džamija za njih,
Naprimjer, važnu ulogu igra datum ošamarili bi ga
polaganja vozačkog. Mene, iskusnog
vozača, vode kao da sam jučer polo- domaćin na Tampi, J., istu je večer zagledaš u daljinu, pogled ti udara
žio (što, ako ćemo striktno formalno, putovao u Bosnu, prati kući punicu, direktno u Havanu. Gore je Orlando
i jesam), a što je 100$ na mjesečnom ali je ostavio vjerodostojnu zamjenu: i Disneyland, a dolje Miami. Počinje
nivou više od onoga koliko bi iznosi- M. i S. Doslovno su nam se mimoišli prokapavati i već me hvata panika kako
lo da upišem datum kad sam stvarno avioni, ja sam sletio, on poletio. I J. i ću to auto dovući. Što mi je ovo trebalo?
položio. Kao i svi žutokljunci, i ja sam M. i S. su iz Srebrenice. J. se tokom S. je iskusni šofer i primjećuje moju
mislio da se oko tih stvari ne može rata u Srebrenici bavio borilačkim zabrinutost: “Vidim, efendija sokole,
pregovarati. Ali, gdje je na tržištu više vještinama. Ima iz tog perioda sliku da se sikiraš kako ćeš auto dovući. Auto
ponuđača, tu i kupac mora imati svoj na Facebooku na kojoj leti u zraku s je automatik, uključiš navigaciju, ne
manevarski prostor. A ja se baš i ne nogom u visini suparnikove glave. Na prelaziš 75 milja na sat i gospodin si,
volim cjenjkati, nemam živce za to, a Tampi je godinama radio kao lakirer, vjeruj mi.” Volim ljude kao što je S.,
posebno nakon jednog traumatičnog volonterski kao imam. koji ekser tuku drito u glavu. A meni
iskustva na olovskom buvljaku. Slu- još jedan udarac, i dosta.
čajno sam se zadesio jednog pijačnog Sjedim na sijelu kod M. Nema tuke,
dana u ovom gradiću i bez neke po- nema Thanksgivinga. Samo onaj naš Dođosmo pred džamiju, nekadaš-
sebne ambicije obilazio štandove. Je- fini svijet koji mi usputno i nenamjerno nju crkvu, bankrotiranu bogomolju.
dan je čiča prodavao akustičnu gitaru. oživljava one neizbrisive godine sre- S. mi pokazuje auto.
Bila je u dobrom stanju, znao sam da breničkog stradanja. U svakoj porodici
bi online bila najmanje sedamdese- među braćom nedostaje poneki brat, “Kakav vam je ovo autobus?”, pi-
tak maraka. među sinovima poneki sin. Opet, ma tam iznenađen kombijem.
koliko zauvijek ostali zarobljeni ge-
“Koliko gitara?”, pitam. nocidom, ima i ovdje neka budućnost, “Neka, efendija sokole, još ćeš ti
“Četiri marke”, kaže čiča. postoji neki cilj. Imaju prelijepu dža- djece praviti”, smije se S.
“Može li za tri?”, izleti iz mene. miju, sad su kupili još i crkvu, mnogo
Čiča podiže glavu iz onog brloga, prostraniji i efektivniji prostor, a staru “Tu bi mi bio kraj”, promrsim dok
skupi podočnjake i, kao da ga nikad će džamiju prodati. Sada svi volonter- tražim mjenjač kojeg nema.
niko u njegovom dugom i napaćenom ski preuređuju crkvu sagrađenu 1993.
životu nije tako duboko uvrijedio, ot- godine. Da im je onda neko u Srebre- Neki mi se strah uvukao, napravit
huknu: “Ne može.” nici rekao da im se u meksičkom za- ću belaj, mogu kucnuti koga, mogu se
U tom naiđe neki Rom, neka nado- ljevu gradi crkva, tj. džamija za njih, slupati ili, još gore, zgaziti kakvu sta-
lazeća zvijezda koju je također privu- ošamarili bi ga. ricu, kao moj drug iz Medrese Maki,
kla gitara: “Koliko ti je ova muzika?” koji je išao trideset na sat i ubio osam-
Čiča uze onu gitaru i, gledajući me s Domaćini me odvedu hotel da se desettrogodišnjakinju. Na ročištu je
prezirom, dade svoju cijenu: “Džaba.” ljudski odmorim za sutrašnji put. Svu- pokušao uvjeriti sudiju da je starica
Ja se povukoh u drugi brlog kao po- noć su neke delije hodale hodnicima. umrla u padu od srčanog, ali nije pilo
sljednja fukara. Ujutro za doručkom, neki penzioneri, vode. Morao je na kraju odležati tri
Na kraju zovnem prijatelja iz Char- neke porodice čije su kuće nestale u mjeseca, a kada je izašao, potezao je
lotta da se malo raspitam oko osigu- proteklim uraganima, još se, kao drva taj zatvor kao prijetnju. Jednom ga je
ranja i on mi, da ga Allah nagradi, to iza poplave, povlače po hotelima. neki hodža gurnuo na terminu usred
svojim kanalima završi. kontre, a on se zaletio na njega: “Znaš
Bili smo pozvani na Thanksgiving Evo ga, stiže S., koji će mi biti do- li da sam ja ležao zbog takvih kao ti!?”
kod nekih američkih prijatelja, ali ne- maćin ovo jutro. Prvo idemo na do-
kako se potrefilo da sam baš tu večer ručak (drugi u sat vremena) u jednu Ali nije isto, drug moj, ležati na
morao za Tampu. U uberu je vozač bio našu ćevabdžinicu. Danas je “Black Igmanu i u američkim zatvorima, svi
penzionirani američki oficir. Svuda je Friday” i ljudi su probdjeli noć pred smo gledali televiziju. Učim na džumi
bio, a sad uživa u velikoj penziji, drži vratima radnji kako bi ugrabili sniže- što znam i što ne znam da se hairli
predavanja i vozi uber. Na aerodromu ne proizvode. Poslije odemo malo do vratim. “Mislim da je auto ispravno”,
je bilo relativno pusto. Ko bi za Thank- plaže. Tmurno je, neki ribari nešto pokušava mi olakšati S. poslije džume.
sgiving putovao avionom: neki grote- diskutiraju kod jednog čamca. S. i ja U džamiji vidim i Huseina Živalja i,
skni manijak, neka repa bez korijena, vadimo golfske loptice iz vode. Tampa, naravno, javim se radosno, nekim in-
serijski ubica sa savršenim alibijem. ili tačnije Clearwater, izlazi na mek- stinktivnim polupokličem: “Mladi će
Iako je bio kraj novembra, u Tampi je sički zaljev. Staneš na obalu i, ako se mjesec opet blistati!” Husein je izgle-
bilo još uvijek ljeto. Miriše more. Moj da jedan fini gospodin s kojim lahko
započinjem razgovor, o ratu i miru, ali
S. me vuče za rukav: “Efendija sokole,
64 14/12/2017 STAV
