Page 63 - STAV broj 145
P. 63
STAJALIŠTA
Piše: UOČI PETKA
Samedin KADIĆ
Sam u autu
Serijski
ubica iz
Tampa Baya
Uviđam da neću moći voziti skroz do North Caroline, uhvatit
će me mrak, a po mraku nije džaiz putovati ni u svojoj a
kamoli u tuđoj zemlji. Opet pošaljem poruku Šehi: “Imaš li,
bolan, koga na Flordi da noćim?” Brzo odgovora: “Imam,
Seniju, kćerku nane Fate Orlović.” Senija me zove. “U
Atlanti sam, izvini, molim te, ali svrati u Jacksonville kod
S., sad ću ga zvati da te nazove.” I čovjek me zove. “Nema
problema, tu sam.” Šalje mi adresu
Kad sam prošli put bio na su manje-više ista, osim što ovdje ne tri puta padao i napokon položio. Pri-
Floridi, upoznam neke naše prave kvantnu fiziku od toga. Ima tu znajem, sa štelom. Uvijek su mi ula-
momke iz Tampa Baya. Raz- nekoliko stvari, osim saobraćajnih zila u auto ista dva tipa, dva mrtva
mijenili smo tada tek po- znakova, koje su drugačije: desno se ozbiljna policajca u civilu zbog kojih
koju, ali nakon što je prošlo otprili- može skrenuti čak i na crveno (osim bih se zaboravio vezati i upaliti svje-
ke mjesec, zovu me odozdo, našli mi ako nije naznačeno drugačije). Kada tla, zbog kojih su mi se ruke lijepile
neko auto. Pitam koliko je para, kažu te policija zaustavi, ukoči se i ne diši, za volan. Odvukli bi me u neku špicu
ništa. “Kako ništa”, pitam kao iznena- kada školski autobus stane, obavezno i onda zapovijedali polukružni ili slič-
đeno. “Održat ćeš”, kažu, “predavanje zaustavljaj automobil jer je prolazak no. Jednostavno sam bio uvjerio sam
u džamiji kod nas i to je to.” Moje je pored zaustavljenog školskog auto- sebe da nikad ne mogu naučiti, glup
da položim vozački, nabavim osigura- busa na cesti uvjerljivo najkažnjiviji sam i tačka! Ali, ova mala nije bila od
nje i odletim do Tampe. prekršaj. te sorte. Odvukla me je u jednu spo-
rednu ulicu poetičnog naziva Poplar
Ovo nabrojano mi se onda razvu- Na polaganje te treba neko dovu- Street: desno, lijevo, naprijed, rikverc,
klo na više od mjesec. Prvo sam trebao ći autom. Prvo sjedneš za računar i upali sva četiri, i to je bilo to. Halal
polagati (ovdje priznaju samo vozačke položiš relativno stupidan test. Onda joj vjera. Dođem kući sretan; nekako
iz Njemačke i Kanade), a na to sam vožnja. Očekivao sam nekog namrgo- čovjeku drago, džaba što sam davno
se i u Bosni jedva nakanio. Napokon đenog policajca, kakvi kod nas sjedaju jednom položio.
odem u DMW (Division of Motor Ve- na suvozačko mjesto, nekog suštinskog
hicles) i uzmem priručnik za polaga- din-dušmanina, kad me zovnu mlađa E sad osiguranje. Ovdje je osigura-
nje, knjižicu na pedesetak stranica. crnkinja, dvadesetak i koja: “Hajmo, nje zavjetna riječ. Ako nisi osiguran
Prelistam to za svaki slučaj, pravila momčino, da polažeš.” U Bosni sam po svim osnovama, to znači ne samo
STAV 14/12/2017 63
