Page 58 - STAV broj 145

Stajališta

KRIVO SRASTANJE

Insan kao lijek za depresiju

Tri kvara
na “Stojadinu”

Piše:

i jedanSadikIbrahimović
epski krah

U blizini hodžine kuće M. uspijeva naletjeti na nekakvu žicu i
probušiti gumu. Dok mijenjam gumu, M. i D. odlaze do hodže
i brzo se vraćaju. Nema ga, ali M. je od nekoga usput saznao
za drugog, “još boljeg” hodžu

Godinama slušam, u neposred- Stoga, premda nerado, u dobroj mje- iz suprotnog smjera koji mu redaju sve
nim susretanjima ponajprije, ri mogao bih se složiti da, kao ljudi, ni po spisku, ali M., nimalo uznemiren, i
kako smo kao ljudi, kao ko- izbliza nismo ono što smo nekad bili. dalje vozi kako vozi i kreštavim glasom
lektivitet, mnogo gori u odno- im dovikuje: “Krajči, krajči!” Nakon ho-
su na prijeratni period. No, kao i svaku Egzemplar: Prije tridesetak godina, rorske vožnje (“vile su nas pronosale”,
drugi generalizaciju, a ovakva tvrdnja moj tadašnji prijatelj D., nakon epskog jer, osim nekoliko gotovo pa neizbježnih
to jeste, konstrukt da smo sve gori i gori emotivnog kraha, doživio je nervni slom. sudara, dlaka je falila da se strovalimo u
demontiraju “izuzeci iz / od pravila”, da- Zašutio je, zatvorio se u kuću, u sebe, s nabujalu rijeku Tinju u blizini Srebre-
kle, dobri, čestiti ljudi kojih, Bogu hva- porodicom nije komunicirao, pa ni sa nika), neozlijeđeni ulazimo u Grada-
la, još ima i koji otužan socio-politički mnom kad bih došao vidjeti kako je. čac, a samo zbog njegovih poodmaklih
ambijent u kojem jesmo svojim lijepim godina, ljut k’o puška, ugrizao sam se
prirodama i postupcima koliko-toliko – Dobro, eto, nećeš u bolnicu! Ne za jezik i nisam mu izredao po spisku
čine snošljivijim. moraš! Ali, nešto moramo poduzeti! cijelo porodično stablo. Ali, ima još. U
Hoćeš li da te vodim kod hodže? Ima blizini hodžine kuće M. uspijeva nale-
Uzroci sveprisutne tvrdnje da smo jedan dobar u Gradačcu – pita ga otac tjeti na nekakvu žicu i probušiti gumu.
gori negoli prije, barem nama koji pam- M., vareni i pečeni starina kojem, kao Dok mijenjam gumu, M. i D. odlaze do
timo prijeratni i ratni period, nisu nepo- čovjeku starog kova, nikako nije ulazilo hodže i brzo se vraćaju. Nema ga, ali M.
znati i, u najkraćem, uvjetovani su po- u glavu kakva to žena, ma koliko lijepa je od nekog usput saznao za drugog, “još
stratnim socio-psihološkim datostima, bila, može pravog muškarca dovesti do boljeg” hodžu. Negdje je, veli, na peri-
konkretnije egzistencijalnim strahom ili stanja potpune raspamećenosti. feriji, na putu ka Modriči. Ubrzo smo
strahovima. Ali, kako me odavno zani- tamo i sve mi bi jasno: ogromna kuća,
maju isključivo konstruktivni odgovori – Hoću – jedva čujno reče D. ne di- vila zapravo, i parking ispred za dvade-
i rješenja, a ne jalove opservacije, ne bih žući pogled. setak vozila. Zgađen, ostajem u autu, oni
o tome, ostavio bih to silno namnoženim ulaze u “hastahanu”. Nakon polusatne
opservatorima, onima koji žvaču prežva- I krećemo. Odmah. Znajući da M. duhovno-egzorcističko-prevarantske se-
kano, onima koji nas uporno podsjećaju ne vidi najbolje, nudim se da vozim do anse, izlaze van: M. namrgođen, neras-
na ono što odlično znamo, ali pritom ni- Gradačca, ali on odbija. Veli, samo on položen i, očito, masno opelješen, a D.
kad, baš nikad ne nude nikakav suvisao zna kako se vozi njegov “Stojadin” i, isti kao i prije, ni bolji ni gori.
odgovor ili rješenje. štaviše, da su srasli kao nokat i meso.
M. vozi prebrzo i uglavnom sredinom
magistralnog puta. Skrećem mu pa-
žnju, opominjem, a i pobješnjeli vozači

58 14/12/2017 STAV