Page 80 - STAV broj 145

Feljton

Priče iz ratnog djetinjstva (1)

Poseban tretman
za oca u logoru D

U izdanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u
Sarajevu početkom oktobra ove godine pojavila se knjiga priča iz ratnog djetinjstva našeg stalnog
saradnika Jasmina Hodžića, naslovljena kao Telegrami za Angela Palmerasa. Autor je kao dijete-
-logoraš iz proteklog rata u formi kratke dokumentarne proze ispričao svoja sjećanja iz djetinjstva.
Koncentracioni logori za civile (žene, djecu i starce) i koncentracioni logori za vojno sposobne
muškarce, a zatim protjerivanja, pljačkanja, mučenja, izgladnjivanja, rušenja i ubijanja s genocidnim
namjerama glavne su odrednice ove porodične priče. Ali, to je tragedije kojoj su, osim nekoliko
članova jedne uže porodice, živi svjedoci i hiljade drugih porodica u čije ime ova priča isto tako
može biti ispričana. Knjiga je objavljena na bosanskom i na engleskom jeziku

U MEĐUVREMENU logor u kojemu su mučenicima gasili sljedeća tri dana bili su potpuno bez hra-
opuške na nogama, prikopčavali struju na ne i bez vode. Uz ogromne količine bati-
Oca su u međuvremenu počeli mal- uši, premlaćivali ih, a na kraju i ubijali. nanja. Mnogo kasnije, kad su nadređeni
tretirati, i fizički i psihički. Udarali su Otac je, opet, već sljedećeg dana, skupa shvatili da je otac u takvom stanju da ga ne
ga kundacima svojih pušaka tjerajući ga sa nekolicinom drugih sličnih njemu bio mogu iskoristiti ni za razmjenu, dopustili
da, svezanih ruku na leđima, kroz zatvo- u kamionu na putu za zloglasni logor u su mu jedan tretman u improviziranom
rena vrata uđe u auto marke Golf. On bi mjestu D. Pod ceradom, na plus četrdeset, logorskom lječilištu, u stacionaru. Modri-
im smireno zdravorazumski odgovarao. zbijeni logoraši, sve jedan na drugom, s na, bolje reći crnina, ispod očiju i ispod
Baš isto onako kada su ga, netom poslije, prostorom za stajanje ni na jednoj nozi. rebara, odavala je sliku teško povrijeđe-
ispitivali u nadaleko poznatoj bolnici za Neki su već padali u komu. Nisu ni znali nog i izmučenog logoraša. Doktor, tako-
koštana oboljenja u našem gradu S. Bol- gdje idu, a otac bi usput, poučen uspješ- đer logoraš (naš grad S poznat je između
nica je od tog vremena postala poznata nim ekskivažama od ranije, pomislio da ostalog i po velikom broju uspješnih me-
po gnusnom mjestu zločina. Otac je sta- im možda i ovog puta isklizne iz ruka, dicinskih radnika, književnika i profeso-
jao uza zid, s raširenim rukama i nogama, ali ubrzo se predomislio. Naime, jedan ra) nadao se da bi izgled očevih vanjskih
kao Leonardov Vitruvijev čovjek. Tako od njegovih poznanika uspio je na jednoj povreda mogao da mu osigura ostanak u
je, valjda, svaki djelić njegova tijela osta- od prašnjavih uzbrdica iskočiti iz kami- stacionaru (što je značilo barem kratko-
jao otvoren za batinanje koje bi trajalo u ona i pokušati pobjeći. Ono što je uslije- ročno izbjegavanje mučenja). Nažalost,
nedogled. Vojnici mistera F potrudili bi dilo bio je rafal, s jasnom i glasnom po- već sljedećeg jutra oca su vratili nazad u
se da naša bolnica za koštana oboljenja rukom vojnika mistera F: Nema vam više samicu. Ali, prvo je, kao i ostali, morao
opravda svoje poznato ime pa su ocu i druga bjegunca. po naredbi naučiti stalno gledati preda se,
drugim našim muškim sugrađanima prvo pognute glave, što mu je kao navika osta-
lomili kosti nastojeći da im slome i duh. SAMICA lo i dugo, dugo kasnije. Već samo nakon
Otac, naravno, nije ni ublizu znao gdje nekoliko dana boravka u logoru (a bio je
bismo mi u to vrijeme mogli biti i jesmo U zloglasnom logoru D otac je bio pola godine, u nekoliko različitih logora)
li živi uopće. A ja se sjećam tačno da smo pod specijalnim tretmanom. Samica. Po- pred očima logoraša vojnici krivousnog
bili u kući gospodina V koga su, poslije lomljena rebra. Nacikla lubanja. Koma. F počeli su priređivati žive scene smrti
saznajem, njega i još nekolicinu drugih, Za posebno pamćenje ostaju prva četiri – od gnusnog premlaćivanja praćenog
usmrtili vojnici mistera F. Jednostavno, dana. Logoraši spremni za zloglasni lo- izgladnjivanjem neki logoraši su počeli
V je podlegao upravo u logoru na mjestu gor D dobili su jednu riblju konzervu, da umirati. Čovjek koji nije bio s naših južnih
bolnice za koštana oboljenja iz koje su podijele međusobno, i jedno baš malecno prostora i koji je prema sjeveru trebao
se, po kasnijem svjedočanstvu mještana parče hljeba. Ocu to nije bilo važno, pa prevesti humanitarnu pomoć uhapšen je
iz okolnih zgrada, svakodnevno čuli jau- je preskočio svoj “posljednji obrok” mi- i doveden u logor D. Imao je ženu i dva
ci i krici. Ništa neobično za višemjesečni sleći da ih vode na likvidaciju. Taj dan i

80 14/12/2017 STAV