Page 76 - STAV broj 145
P. 76
Stajališta
PROZORSKO OKNO
Iskušenja ne dolaze s osmijehom
POKAJANJE
JEDNOG MALIKA
Kada bi Malik okupio svoje društvo, natočivši im pokoju čašicu,
Piše: djevojčica bi prišla stolu i prosula alkohol. “Dijete k’o dijete”, izvlačio
Safet POZDER bi se pred prijateljima. No, kako se to ponovilo nekoliko puta,
odlučio je iskušati kćerkicu te, umjesto alkohola, u flašu nasu vode.
Djevojčica tog dana nije ni pogledala ka hastalu. “Man jarabi, šta je
ovo?”, pitao se Malik
Dok je šetao gradom, za oko mu Djevojčica tog dana nije ni pogledala ka na vrijeme, nije bilo mrsko popiti koju
zapade lijepa ženska prilika u hastalu. “Man jarabi, šta je ovo?”, pitao se čašicu, sada je bilo posve drugačije. Sada
dvorištu jedne ugledne kuće. Malik. Dok su ga prijatelji zajedljivo zadir- se od čaše nije odvajao. Svu svoju bol ga-
Ali, zar i on nije bio ugledan? kivali kako bi se trebao kaniti harama, on sio je haramom, a utjehu tražio u lošem
Malo ko u gradu nije čuo za Malika, na- se samo kiselo smješkao. Njegove krupne, društvu. Bio je to Malik kojeg niko nije
daleko poznatog po svojim trgovačkim plave oči opet su poprimile onaj stari, za- poznavao i kojeg se rijetko moglo vidje-
poslovima. Vjeri nije bio Bog zna kako mišljeni izgled. Pijuckajući iz svoje čašice, ti trijeznog.
priklonjen. Istina, put bi ga ponekad do- često bi mislio o tome i ne sluteći kakve
veo i u džamiju, ali je, iznad svega, uživao ga muke i iskušenja čekaju. Noću bi dugo ostajao budan. Razmiš-
u piću. Stajao je polupijan i gledao onu ljao je o svemu; životu, ženidbi, kćerki,
ženu koja ga je naprosto opčarala. “Blagi Iako se tog dana sve činilo običnim, alkoholu, obuzetosti trgovinom, prijate-
Bože!”, uzdisao je Malik gledajući vitko Malik je osjećao da nešto nije u redu. Žu- ljima koji mu odjednom okrenuše leđa...
tijelo neznane žene. Brzo se raspitao o rio je kući obuzet nekim čudnim osjećajem Mislio je o svemu, sve dok ne bi došao do
njoj. Bila je robinja. Noćima bi mu izla- koji ga je cijeli dan proganjao. Kapija bija- jednog imena. Allah!? Šta je on Allahu
zila na san. Toliko je mislio na nju da je še otvorena, što ga dodatno uzruja. Ušavši toliko zgriješio da ga tako okrutno ka-
i trgovinu zapostavljao. Bilo mu je jasno u kuću, zateče uplakanu suprugu. Nije je zni? Da li mu je Allah preko kćerke slao
da se ovako više nije moglo, otišao je do čestito ni pogledao, a oči mu odlutaše ka nekakve išarete? Mora da jest, jer, kako
vlasnika robinje i otkupio je. Isti dan na- krevetu na kome je ležala njegova princeza. to da mu je uvijek prosipala alkohol!?
pravio je veliku i bogatu svadbu, a ko god Ne razumjevši šta se dešava, gledao je, čas Glavom mu se rojilo bezbroj pitanja, ali
bi pogledao u njega vidio bi jednog dru- u djevojčicu, čas u ženu. Primakao se kćer- odgovora ne bijaše ni na vidiku, ili ih on
gog, sasvim novog Malika. Nije to više kici i poljubio je u čelo. Hladna. Otkud da nije znao vidjeti.
bio onaj zamišljeni i uvijek ozbiljni čo- joj čelo bude tako hladno? Pa, i obrazi joj
vjek. Kao da se neka druga čehra preko hladni! Prislonio se uz njenu glavu i ostao Dok je jedne noći uobičajeno dumao,
noći nastanila na njegovu licu. Malik je, skamenjen. Nije disala. “Moja princeza ne ukrade ga san, ali ne običan nego posve
jednostavno, blistao. diše. Ma ne! To nije moguće. Mora da je čudan san. Nastupio Sudnji dan. Ljudi
zaspala pa mi se pričinjava!”, vikao je gle- izbezumljeni trče. Galama. Vika. Svako
Kroz nekoliko mjeseci, njegova draga dajući ka supruzi koja je samo odmahivala se o sebi zabavio. A on, Malik, na nekoj
ostade noseća. Allahovom voljom, na svi- rukama. No, što je više vikao, bivalo mu je poljani kojoj kraja ne vidi. Mimo osta-
jet je donijela prelijepu djevojčicu. Mali- sve jasnije da uzaludno pokušava slagati log naroda trči nekuda. Sav u goloj vodi.
kovoj sreći nije bilo kraja. Kada bi poslom samom sebi. Bilo mu je jasno da bježi od Bježi od nekakve velike nemani. Kud god
ostao duže u gradu, čim prije bi pohitao nečeg od čega se pobjeći ne može. Njegove da okrene, a ona za njim. Bježeći tako,
kući kako bi se uvjerio da je njegova mala princeze više nema. Držao je njeno nepo- naiđe na nekakva starca koji se jedva dr-
princeza dobro. Nikada nije došao kući a mično tijelo. U trenu je osjetio kako mu žao o štapu.
da joj nije donio skupocjenu hediju. Vri- se svijet srušio. Sve ono za što je živio, za
jeme je brzo prolazilo, a djevojčica je pli- šta se trudio, mukotrpno radio, toga više “Pomagaj ako Boga znadeš!”, zavapi
jenila sve više pažnje. Ali, kada bi Malik nije bilo. Tek tada shvati koliko je sebičan i mu Malik.
okupio svoje društvo, natočivši im pokoju priđe bolom ophrvanoj supruzi. “Moramo
čašicu, djevojčica bi prišla stolu i prosula osaburiti, ovo je Allahovo iskušenje!”, kroz “Zar ne vidiš, živ bio”, odvrati mu sta-
alkohol. “Dijete k’o dijete”, izvlačio bi se suze procijedi žena. “Allah? Hm!”, mislio rac, “da sam oronuli starac? Da mogu, sebi
pred prijateljima. No, kako se to ponovilo je u sebi Malik, no, ne reče ništa. bih pomogao, nego otiđi do onog brda,
nekoliko puta, odlučio je iskušati kćerki- pa možda tamo nađeš kakva selameta!”
cu te, umjesto alkohola, u flašu nasu vode. Od tada svi upoznaše, opet, novog, ali
sad trećeg Malika. Ako mu prije, s vremena Malik posluša starca i, bježeći od ne-
mani, ode do brda. No, kad se pope na
njega, sve što ugleda bijaše usplamsala
vatra od čije se huke i tutnje ledila krv u
76 14/12/2017 STAV
