Page 72 - STAV broj 145
P. 72

DRUŠTVO

Šejh Ahmed Mešić

Ime mi je

Ahmed
Nurudin
U maglovitim dubinama kolektivnog pamćenja nerijetko ostanu zaboravljeni velikani, a sjećanje na
njih baštini tek uži krug njihovih poznanika i poštovalaca, iako su svojim životima, obrazovanošću i
djelima zavrijedili visoko poštovanje i zadužili generacije koje dolaze. Jedan od takvih jeste i šejh
Ahmed ef. Mešić iz Tuzle. Bio je izuzetno učen čovjek u vrijeme kada je vladala opća nepismenost.
U vrijeme kada su se brojne generacije tek opismenjavale, šejh Mešić govorio je i prevodio s više
stranih jezika, najviše s perzijskog, arapskog i turskog. Njegovi prijatelji i poznanici svjedoče da je
bio poseban u svakom pogledu

Piše: Hamza RIDŽAL                               bejtova. Posljednje bejtove je obradio ne-    bi roditelji djedovih učenika poklonili ili
	hamza@stav.ba                                   koliko mjeseci prije preseljenja na ahiret”,  donijeli kao neki prihod. Nisu imali nov-
                                                 piše dr. Izet Zikjri Pajević u predgovoru     čanih sredstava. Moj je otac bio nadaren
Prije nepuna dva mjeseca navršile                trotomnog izdanja Mešićevog prijevoda i       učenik, kao i njegova braća i sestre, ali
          su se 23 godine otkako je prese-       komentara Mevlanine Mesnevije. Svojim         nije bilo novca da se svi školuju. Bilo je
          lio na bolji svijet, a prošle godine   se prijevodom i komentarom Rumijevog          to doba ekonomske krize, a otac je prvo
          obilježena je i stota obljetnica nje-  djela Mešić svrstao među bošnjačke in-        muslimansko dijete iz Lipnice koje je za-
 gova rođenja. Na datum Mešićeve smrti,          telektualce koji su komentirali kapitalna     vršilo osnovnu školu u Tuzli, tzv. ruždiju,
 28. oktobra 2016. godine, objavljena su         djela orijentalno-islamske kulture, onu ne    do koje je svaki dan pješačio po osam ki-
 posthumno tri toma njegovih prijevoda           tako brojnu grupu bošnjačkih velikana čiji    lometara i bilo mu je izuzetno naporno”,
 Mesnevije Dželaluddina Rumija s komen-          kontinuitet možemo pratiti od Ahmeda          ispričao je za Stav šejhov sin Omer Mešić,
 tarima koja je kao nakšibendijski šejh go-      Sudija Bošnjaka, velikog komentatora          penzionirani profesor fizike.
 dinama pripremao. Tokom života je uspio         perzijskih klasika.
 prevesti i napisati komentar, oslanjajući                                                         Nakon što je završio ruždiju, prema
 se na ranije komentare Abidin-paše i dr.        Trnovit put do duhovnih visina                amidžinom savjetu, upisao je medresu, a
 Muhammeda Kjefafija, na jedan i po od                                                         iz medrese su ga u četvrtom razredu upu-
 ukupno šest svezaka ovog kapitalnog djela           “Put mog oca bio je težak. Rodio se       tili u Sarajevo, u Višu šerijatsku sudačku
 orijentalno-islamske kulture. Zanimljivo        1916. godine i djetinjstvo mu je na neki      školu. Dječaku od petnaestak godina dani
 je da se Mešić koristio ne samo perzijskim      način bilo lijepo, ali godine koje će usli-   u Sarajevu bili su teški, jer, kako kazuje
 originalom već i prijevodima Mesnevije          jediti bile su preteške, no, on se nikada     njegov sin, nije imao novca za stan i hra-
 na turski i arapski jezik – koje je sjajno      nije žalio. Za sve što mu se dešavalo govo-   nu. Iako je bio odličan učenik, jedva je
 poznavao – kako bi svoj prijevod na bo-         rio je samo: ‘Mašallah, dobro je.’ Njegov     dobio stipendiju.
 sanski jezik učinio što je moguće boljim        otac Omer, po kojem sam dobio ime, bio
 i preciznijim. “Prvi džild – svezak (4.058      je vjeroučitelj. Živjeli su u Lipnici kod         “Živio je dajući drugoj djeci instrukci-
 bejtova – distiha) kompletirao je u periodu     Tuzle, ali Islamska zajednica u to doba       je, školu je završio kao jedan od najboljih
 od 1978. do 1984. godine, prevodeći s per-      nije plaćala vjeroučitelje. Djed nije imao    učenika u toj generaciji, a zatim je otišao
 zijskog originala. (...) U julu 1986. započeo   plaću i porodica je živjela od onoga što      u vojsku. Nakon što je odslužio vojsku
 je sa prijevodom drugog džilda Mesnevije                                                      Kraljevine Jugoslavije, prvi posao dobio
 i uspio je do 1994. godine obraditi 2.625

72 14/12/2017 STAV
   67   68   69   70   71   72   73   74   75   76   77