Page 80 - STAV broj 284

KULTURA

jednom porazu od strane imperijalizma i
kapitalizma. U tim očitim fazama kapita-
lizma, bez dostatne publike, skoro da nema
uspješnog primjera bilo kojeg umjetnika
u Bosni i Hercegovini koji je uspio svoju
umjetnost učiniti samoodrživom. Ja sam
od ovih trideset godina izgubio dosta vre-
mena računajući da ne trebam učiti en-
gleski i njemački jezik, da ne trebam ni
s kim komunicirati i da mi je moja do-
movina Bosna i Hercegovina dovoljna,
ali sam se nakon nekog vremena uvjerio
da u Bosni i Hercegovini ne postoji trži-
šte umjetnina i da moja umjetnost ovdje
ne može biti samoodrživa. Zato sam se
morao okrenuti prema Zapadu. Bilo je i
nekoliko pokušaja okretanja prema pro-
jektima na Istoku, prema Turskoj i arap-
skom svijetu, ali sam vrlo brzo shvatio da
ti narodi, u odnosu na narode iz Srednje i
Zapadne Evrope, imaju manjak senzibi-
liteta za umjetnost. Već u Sloveniji, Ita-
liji i Austriji počinje ta priča o interesu
ljudi da kupe umjetničko djelo. To se već
u Hrvatskoj u značajnijoj mjeri ne može
desiti, a u Bosni i Hercegovini pogoto-
vo. Znači, neke destinacije u Sloveniji i
Austriji, gdje su se desile moje izložbe,
omogućile su mi da nađem i da steknem
prijatelje privrednike koji su zadnjih de-
setak godina kupovali umjetnička djela od
mene. Isto tako, uspio sam se nametnuti
u nekim zvaničnim prodajnim galerija-
ma, gdje sam kvalitetom uspijevao svih
ovih godina pronalaziti kupce, što mi je
omogućavalo da nastavim misiju umjetno-
sti u svom ateljeu u Bosni i Hercegovini.

STAV: Kakvo je razumijevanje u porodici obaveza oko djece, kao majka, ali je prije kod pakovanja keramike. Slobodni su u
za ono čim se bavite pune tri decenije? trinaest godina postala umjetnica u mediju odabiru svojih zanimanja, ali i Halida i
EMRIĆ: Porodica mi je najvažnija i ot- umjetničke keramike. Djecu ne forsiram ja smo strastveno ušli u svijet umjetnosti.
prilike stignem svaki dan i svaku noć biti da budu umjetnici, nego oni odrastaju u Nemamo društvenog života, puno radi-
s porodicom i djecom. Cijena mog dano- svom svijetu i svako ima slobodan izbor. mo, ali radimo sa zadovoljstvom i mislim
noćnog rada jeste opstanak i preživljava- Dvoje od četvero djece već su završili da živimo sretno.
nje u Bosni i Hercegovini. Jedino velikom srednju umjetničku školu i školovanje na-
količinom rada i odricanja može se opstati stavljaju na Likovnoj, odnosno Muzičkoj STAV: Ove godine obilježavate jubilej tri-
u Bosni i Hercegovini, da se ne napušta akademiji u Banjoj Luci. Od ove godine deset i tri godina rada te tri godine od
domovina. Moja je porodica, hvala Bogu, imamo prostrani porodični atelje. Djeca završetka porodičnog ateljea, možda i
u cijelosti okrenuta umjetnosti. Halida je pomažu u tehničkim pripremama grafi- jedinog privatnog ateljea u cijeloj Krajini.
desetak godina nakon rata imala dosta ke, slikarskih platna, u nekim doradama Dugo ste godina radili u improviziranom
ateljeu u Bužimu. Kako komentirate te
uvjete u kojima više od tri decenije radite
Cijena mog danonoćnog rada jeste opstanak i i stvarate svoja djela i tek nakon tri dece-
nije dolazite u jedan ozbiljan, pristojan
preživljavanje u Bosni i Hercegovini. Jedino velikom ambijent u kojem ćete, duboko vjerujem,
količinom rada i odricanja može se opstati u Bosni još intenzivnije nastaviti ispoljavati svo-
ju umjetničku kreativnost?
i Hercegovini, da se ne napušta domovina. Moja je EMRIĆ: Ima jedna fotografija s kraja
osamdesetih godina na kojoj je prikazan
porodica, hvala Bogu, u cijelosti okrenuta umjetnosti. mali umjetnički atelje u studentskoj sobi
Halida je desetak godina nakon rata imala dosta obaveza u Banjoj Luci. Nisam nikako kontao da
ću tu sobu od 5-6 kvadrata moći nakon
oko djece, kao majka, ali je prije trinaest godina postala trideset godina realizirati u sadašnji ate-
lje od 100 kvadrata sa svim tehničkim
umjetnica u mediju umjetničke keramike stvarima koje su mi potrebne. Atelje ima

80 13/8/2020 STAV