Page 32 - STAV broj 208

POLITIKA

Kapular. Dakle, bilo je desetine drugih Njihove su namjere iste i nikad neće odustati od cilja dok je HDZ
zapovjednika iz HV-a u Republici Bosni na vlasti. Mi smo ih potukli vojno, a sada uz veliku podršku građana
i Hercegovini, što je direktna agresija.
To područje je tada bilo pod potpunom Hrvatske potučemo ih istinom, i to diljem Hrvatske. Hrvati diljem
okupacijom Republike Hrvatske, koja Hrvatske prisni su prijatelji našoj domovini i našem čovjeku, stoga,
ni s čim i ni u kom pogledu nije branila
suverenitet BiH, naprotiv. Dakle, već u treba se boriti snagom dobra, ljubavi, a prije svega istinom. Zločini
aprilu i maju 1992. godine imamo potpu- su činjeni radi svoje koristi, ne koristi naroda. Hrvatsku u budućem
nu okupaciju od strane HV-a spomenutih
područja, sa svim obilježjima okupacije. vremenu čeka otrežnjenje od strašnih zločina i oni će sigurno sve
Uostalom, samim osnivanjem HVO-a na zločince koje su sada udomili istjerati iz Hrvatske
području Republike Bosne i Hercegovi-
ne, a po nalogu Franje Tuđmana, počela
je izdaja Republike Bosne i Hercegovine, HVO dao ultimatum Armiji RBiH da se Jugoslavije, Republike Hrvatske i Repu-
sve ostalo samo je slijed događaja. Podsje- pokori HVO-u. To smo odbili naravno. blike Bosne i Hercegovine.
tit ću da je tzv. Herceg-Bosna proglašena Zvjerski napadi koji su uslijedili na grad-
u Grudama 18. novembra 1991. godine. sku jezgru Gornjeg Vakufa obilježeni su STAV: Veliki zločini počinjeni su od stra-
Ovim je jasno ukazano na ciljeve. Čini mi kao najkrvoločniji do tada u cijeloj BiH. ne HVO-a i HV-a u BiH: Stolac, Prozor,
se da je to neozbiljno shvaćeno u Sarajevu. Jake pješadijske snage hrvatske regularne Mostar, Gornji Vakuf, Ahmići, Busovača,
vojske i HVO-a, potpomognute artiljerijom Čapljina... Razgovarali ste sa žrtvama zlo-
STAV: Izvještavali ste tokom agresije iz i svime što su imali, nisu uspjele pokoriti čina, kakva su njihova iskustva?
Gornjeg Vakufa, koji je posebno bio na Gornji Vakuf. Najteže je bilo navečer 22. AGIĆ: Gorka su iskustva, stravične izja-
meti HVO-a i HV-a. Zašto je agresoru sa januara, kada su bili nadomak naše mahale, ve. To su monstrumi koje trebamo uvi-
zapada toliko bio važan Gornji Vakuf? dijela grada koji je bio slobodan. Zločinac jek tjerati i ukazivati na njih i počinjeni
AGIĆ: Gornji Vakuf bio je meta zbog Željko Šiljeg u kasarni UN-a u prisustvu zločin. Razgovarao sam na Vranici 16.
geografskog položaja. Ispriječio se izme- njihovih oficira daje ultimatum o predaji septembra 1993. godine s izbjeglicama
đu Hercegovine i Srednje Bosne, koju su oružja do 9 sati ujutro 23. januara. Naša iz Prozora. Djevojka mi govori o straš-
oni smatrali svojom. Okupacijom Gornjeg delegacija odbija ultimatum. Ujutro kre- nim silovanjima koja su činili bojovnici
Vakufa spojila bi se ta područja i činila bi ću borbe. Naša Armija odlučna je i hrabra, HVO-a i HV-a: “Mojih prijateljica i dru-
jednu cjelinu. Hrvatska je dala svoje sna- odnosi pobjede i primorava neprijatelja garica je puno zarobljenih, silovanih. Na
ge da se u tome uspije još u aprilu 1992. na primirje. Zbog ovih borbi, u januaru svu sreću, ostala sam, a odvodilo je ma-
godine, pa sve do potpisivanja primirja. 1993. godine u Gornjem Vakufu prekinuti hom sve djevojke. Radili su djevojčicama
Posebno dramatično i teško bilo je u ja- su mirovni pregovori vođeni u Ženevi, a Bože sačuvaj stvari...” Pitao sam je zna
nuaru 1993. godine. Tada je 15. januara gdje su učestvovale delegacije Republike li imenom nekog od počinilaca, nabra-
jala je: “Mario Dole, Mato Jelić, Zoran
Čalić, Ðoko. Dolazili su po pola noći...”
Poznata su nam razaranja Mostara, Gor-
njeg Vakufa, ili koncentracioni logori,
ma sve to je strašan zločin i važno je da se
piše i ostavlja trag o zločinu i zločincima.
Upravo knjiga Svjedoci zla žulja, pošto su
tu imena zločinaca. Da, tu su imena, to
je bolno za zločince, jer su sve učinili da
se zaboravi. Ali zaborava nema.

STAV: U spomenutoj knjizi Svjedoci zla
tvrdite da je Hrvatska izdala Posavinu
vjerovatno kao neki dogovor na relaciji
Tuđman – Milošević i Boban – Karadžić.
Čime to potkrepljujete?
AGIĆ: Ne tvrdim ja nego svjedoci koji su
s tih područja. Ja sam samo snimao i pi-
tao, a oni odgovarali o svojoj zloj sudbini
u koju ih je gurnuo Franjo Tuđman. To
svjedoče zajedno Bošnjaci i Hrvati Posavi-
Posebno dramatično i teško bilo je u januaru 1993. godine. Tada ne. Kasnije su progovorili i generali HV-a
je 15. januara HVO dao ultimatum Armiji RBiH da se pokori o sramnoj izdaji Posavine. Dokazi koji su
u knjizi Svjedoci zla vredniji su od suhog
HVO-u. To smo odbili naravno. Zvjerski napadi koji su uslijedili na zlata našoj djeci. Tu se tačno opisuje izdaja
gradsku jezgru Gornjeg Vakufa obilježeni su kao najkrvoločniji i zločinačko djelovanje Franje Tuđmana.
Citirat ću riječi Franje Tuđmana izrečene
do tada u cijeloj BiH. Jake pješadijske snage hrvatske regularne 28. novembra 1993. godine u predsjednič-
vojske i HVO-a, potpomognute artiljerijom i svime što su imali, kim dvorima u Zagrebu koje je izgovorio
Mati Bobanu, predsjedniku tzv. Herceg-Bo-
nisu uspjele pokoriti Gornji Vakuf sne, i Gojku Šušku, hrvatskom ministru

32 28/2/2019 STAV