Page 34 - STAV broj 208

BESPUĆA INTERNETSKE ZBILJNOSTI

Novo na tuzlanskom tržištu:

Tvrtko 3 u 1

udna pasija, bolje rečeno manija, rasprodaje i raspodjele autentičnog
Čbosanskog naslijeđa izgleda da je nakon stećaka (koji su vještom
zamjenom teza proglašeni zajedničkim naslijeđem Srbije, Hrvatske,
Crne Gore i Bosne i Hercegovine, iako su unikatni fenomen koji je
postojao uglavnom samo ondje dokle su sezale granice bosanskog
kraljevstva) zahvatila i historijske ličnosti poput bosanskog kralja Tvrt-
ka I Kotromanića. Prema tvrdnjama Jasmina Imamovića, gradonačel-
nika Tuzle, koji duže vlada Tuzlom nego što je Tvrtko vladao Bosnom,
najmoćniji kralj Bosne i Hercegovine bio je “3 u 1”, tačnije bio je i
“Bošnjak i Srbin i Hrvat”, a što je za iskusnog vlastodršca Imamovi-
ća “načelo ZAVNOBiH-a”. Zanimljivo je da svestrani Imamović, koji
pored vladanja Tuzlom nekako ima vremena i da “jednom u pet go-
dina objavi knjigu”, smatra da je miješani brak načelo ZAVNOBiH-a.
Ako ostavimo po strani svu budalastost učitavanja današnjih naci-
onalnih identiteta u srednjovjekovlje i ako nekako zanemarimo da bi
bilo skoro nemoguće odrediti etničko porijeklo bilo koje od evropskih
kraljevskih porodica nakon tolikih dinastičkih brakova, pretpostavlja-
mo da je upravo porijeklo Tvrtkovih ženskih predaka razlog zašto ga ličnost, danas je bitan dio historijskog naslijeđa i baštine isključivo
je Imamović označio tako budalastim terminom koji kao da je pote- one zajednice kojoj je Bosna i Hercegovina jedina domovina za čiji
kao s top-shop emisije. No, čak je i to bolja opcija od one da multi- opstanak se bori i gine. Bilo kako bilo, ima nešto gotovo perverzno
praktični Imamović ustvari smješta Tvrtka, ali i bosansko kraljevstvo u toj želji da se vlastita historija, umjesto da se ljubomorno čuva kao
u srpski etnički prostor samo zbog dvostruke krune (Tvrtko je, osim svaka rijetka vrijednost, iz čista mira poklanja, a sve radi vlastite po-
što je bio bosanski kralj, bio i “kralj Srbljem”), a što je česta praksa trebe da se po svaku cijenu nađe neko opravdanje i legitimizacija za
ovdašnjih historičara amatera. Tvrtko, kao kralj Bosne i kao historijska bankrotiranu ideju “bratstva i jedinstva”.

Može li se istovremeno biti

radikalan i biti Dino Mustafić

aslućujući nove trendove na ovdašnjem li- predrasudama, zatucanošću, netrpeljivošću, neki loše promišljeni miks nastavka dosadaš-
Njevom političkom spektru, ljevičarski mod- strahom i mržnjom”. Pored ovakvih floskula, njeg kulturmarksističkog bauljanja ljevice uz
ni mačak Dino Mustafić prepao se ostajanja zanimljivo je da Mustafića ne zanima toliko stidljivi povratak pitanjima radnika, pokazuje i
usamljenim i nerelevantnim na Twitter peronu, borba za društvo jednakih šansi ili društvo izjava u kojoj on smatra da radikaliziranoj so-
te se odlučio uskočiti na veselu kompoziciju veće socijalne osjetljivosti i solidarnosti nego cijaldemokratiji prioritet treba biti i zaštita “jav-
poluformiranih ideja koja glavinja ka provaliji. on želi da vodi borbu protiv “socijalnog ra- nih resursa, ljudskih prava, manjina i okoliša”,
Mustafić je, tako, pozvao na “radikalizaciju so- slojavanja”, a to nekako isuviše podsjeća na ali, eto, i “zaštita radničkih i socijalnih prava”.
cijaldemokratije”, što za njega podrazumijeva svojevremene ideje kambodžanskih Crvenih Ipak, na kraju se sve svodi na to da u zemlji
“izlazak iz salonske, komotne pozicije zaga- kmera. Da je za Mustafića radikalizacija ustvari kojoj je ustav mirovni sporazum i koja je ustva-
rantovanih poslaničkih paušala” i spuštanja ri etnička demokratija Dino Mustafić tvrdi da
“među raju”. Iako je pomalo ironično da takvi ljevica, oličena u Bh. bloku, iako apsolutnu
prijedlozi dolaze od Mustafića, koji je ogledni većinu glasova dobija od Bošnjaka, ipak ne
primjerak elitističkog salonskog ljevičara, ipak može biti dio “etničke bošnjačke kvote”, u
se na prvi pogled radi o nelošem savjetu, jer smislu da koalira s bošnjačkim nacionalnim
je ovdašnja ljevica notorna po snobizmu koji strankama. To u praksi znači ili vječitu opozi-
graniči s urbanim fašizmom i po otvorenom ciju ili jačanje dok ne bude moguća potpuna
preziranju periferije i “radnika i seljaka”, a koji uzurpacija bošnjačkih političkih pozicija i po-
bi valjda trebali biti osnovna masa svakog lje- litičko obespravljivanje Bošnjaka. Naravno,
vičarskog pokreta. Ipak, brzo se ispostavlja da postoji i treći put, nešto što bi bila istinska
su za Mustafića navedena “raja” ustvari kružok radikalizacija i promjena paradigme, a to je
privilegiranih i dokonih pametologa koji se kre- konačno započinjanje političkog djelovanja
ću između “Kriteriona“ i “Tita”, društveni sloj ljevice na većinskim srpskim i hrvatskim dije-
kojem je, umjesto realnih životnih problema, lovima Bosne i Hercegovine. Ali takve ideje
bitna borba protiv “zlog sjemena etničke de- Mustafiću, kao niti bilo kojem od “profesio-
mokratije”, a sve radi postizanja utopije zvane nalnih ljevičarskih intelektualaca”, nikako da
“pristojno i tolerantno društvo neopterećeno padnu napamet.

34 28/2/2019 STAV