Page 37 - STAV broj 208
P. 37

Jugoslavija. Kao što se vidi, Bosance ve-
          oma dugo negiraju, a Bošnjake još duže.
            Za vrijeme Jugoslavije nije zabilje-
          žena nijedna ozbiljna politička akcija u
          korist službenog priznanja bosanske na-
          cionalnosti, ravnopravne sa svim ostalim
          državotvornim nacionalnostima koje su
          već postojale u SFRJ.
            Ni bosanski jezik nije bio priznat
          za vrijeme jugoslavenskog socijalizma.
          Negiran je i lingvistički, i politički, i
          historijski.
            Svi su u Bosni bili Bošnjaci / Bošnja-
          ni / Bosanci dok nije došlo do etnokon-
          fesionalne podjele uvezene iz susjednih
          država. Podjela nije nastala iznutra nego
          je uvezena i s vremenom nametnuta. Oni
          koji negiraju sam pojam Bošnjaci, a to je
          važilo i za komuniste, istovremeno ne-
          giraju i prezime brojnih porodica širom
          Balkana.
             Na prvim višestranačkim izborima
          u Bosni i Hercegovini, održanim 1990.
          godine, nijedna politička stranka nije
          imala prefiks – bosanski(a). Bile su dvi-
          je hrvatske, dvije srpske, dvije bošnjačke,
          odnosno tada još muslimanske po narod-
          nosti, i jedna stranka Jugoslavena.
            Na spomenutom Bošnjačkom saboru
          iz 1993. godine i poslije u Daytonu “pre-
          pisano” je ono što je po pitanju etničkih
          identiteta postojalo već decenijama.
            Neki se po društvenim mrežama pi-
          taju zašto na Bošnjačkom saboru nije
          usvojen naziv Bosanci umjesto Bošnja-
          ci. No, ne pitaju zašto uvjerljiva većina
          bosanskih Srba i Hrvata, i prije i za vri-
          jeme i nakon agresije na BiH, želi da se
          izjašnjava isključivo kao Srbi i Hrvati, a
          nikako kao Bosanci.
            U Jugoslaviji su stanovnici Bosne
          uglavnom svođeni na “vesele Bosance”
          za čije se krajnje društvene domete uzi-
          maju vicevi, pjesma, te uživanje u hrani
          i piću. U Bosni i Hercegovini masovno
          su forsirani vicevi na temu “glup i gluplji                                       Potvrda o ‘’nepostojanju’’ i
          Mujo i Suljo”, a u ostatku Jugoslavije                                       Bošnjaka i Bosanaca na AVNOJ-u
          Mujo i Haso, uz neizbježnu promiskui-
          tetnu Fatu, što traje i danas. Ta imena, va-  Neki se po društvenim mrežama pitaju zašto na Bošnjačkom
          ljda, zvuče smiješno ili “egzotično” mno-  saboru nije usvojen naziv Bosanci umjesto Bošnjaci. No, ne
          gima iz okoline Bosne i Hercegovine, kao   pitaju zašto uvjerljiva većina bosanskih Srba i Hrvata, i prije
          i mnogim Bošnjacima, nažalost. Kada se
          1991. godine počela stidljivo spominjati   i za vrijeme i nakon agresije na BiH, želi da se izjašnjava
          mogućnost da Bosna i Hercegovina bude   isključivo kao Srbi i Hrvati, a nikako kao Bosanci
          suverena i nezavisna, počela je kružiti iro-
          nično šovinistička pitalica: “Zar će Mujo
          i Haso imati svoju državu?”       razloga. Jedan od tih razloga mogao bi   su pretvarani u naslijeđe ili “vlasništvo”
            Često se spominje kako bosanske Srbe   biti i to što ne žele da budu maloumni kao   susjednih država.
          i Hrvate nazivaju Bosancima samo kada   imaginarni Bosanci Mujo, Suljo i Fata.  SFR Jugoslavija jeste njegovala i pri-
          su u Srbiji, Hrvatskoj ili negdje drugdje   Bosanci su u Jugoslaviji mogli biti   znavala podjelu među narodima u BiH.
          izvan Bosne i Hercegovine. Toga je bilo   veseli, tvrdoglavi, ponekad simpatič-  Na osnovu toga su i Srbija i Crna Gora
          i za vrijeme SFRJ, ali se odnosilo na ge-  ni ili zabavno glupi. Ništa više od toga,   i Hrvatska imale olakšan pristup svemu
          ografiju, na porijeklo. Etnički ih i dalje   osim kod istaknutih pojedinaca u spor-  onome u čemu su sudjelovale od 1992.
          smatraju Srbima i Hrvatima, kao što se   tu, književnosti i umjetnosti, ali ne i po-  godine, priznao to neko od Jugobosanaca
          i sami radije tako nazivaju, iz različitih   litici. I mnogi od tih pojedinaca potom   ili ne priznao.    n


                                                                                                   STAV 28/2/2019  37
   32   33   34   35   36   37   38   39   40   41   42