Page 37 - STAV broj 208

Jugoslavija. Kao što se vidi, Bosance ve-
oma dugo negiraju, a Bošnjake još duže.
Za vrijeme Jugoslavije nije zabilje-
žena nijedna ozbiljna politička akcija u
korist službenog priznanja bosanske na-
cionalnosti, ravnopravne sa svim ostalim
državotvornim nacionalnostima koje su
već postojale u SFRJ.
Ni bosanski jezik nije bio priznat
za vrijeme jugoslavenskog socijalizma.
Negiran je i lingvistički, i politički, i
historijski.
Svi su u Bosni bili Bošnjaci / Bošnja-
ni / Bosanci dok nije došlo do etnokon-
fesionalne podjele uvezene iz susjednih
država. Podjela nije nastala iznutra nego
je uvezena i s vremenom nametnuta. Oni
koji negiraju sam pojam Bošnjaci, a to je
važilo i za komuniste, istovremeno ne-
giraju i prezime brojnih porodica širom
Balkana.
Na prvim višestranačkim izborima
u Bosni i Hercegovini, održanim 1990.
godine, nijedna politička stranka nije
imala prefiks – bosanski(a). Bile su dvi-
je hrvatske, dvije srpske, dvije bošnjačke,
odnosno tada još muslimanske po narod-
nosti, i jedna stranka Jugoslavena.
Na spomenutom Bošnjačkom saboru
iz 1993. godine i poslije u Daytonu “pre-
pisano” je ono što je po pitanju etničkih
identiteta postojalo već decenijama.
Neki se po društvenim mrežama pi-
taju zašto na Bošnjačkom saboru nije
usvojen naziv Bosanci umjesto Bošnja-
ci. No, ne pitaju zašto uvjerljiva većina
bosanskih Srba i Hrvata, i prije i za vri-
jeme i nakon agresije na BiH, želi da se
izjašnjava isključivo kao Srbi i Hrvati, a
nikako kao Bosanci.
U Jugoslaviji su stanovnici Bosne
uglavnom svođeni na “vesele Bosance”
za čije se krajnje društvene domete uzi-
maju vicevi, pjesma, te uživanje u hrani
i piću. U Bosni i Hercegovini masovno
su forsirani vicevi na temu “glup i gluplji Potvrda o ‘’nepostojanju’’ i
Mujo i Suljo”, a u ostatku Jugoslavije Bošnjaka i Bosanaca na AVNOJ-u
Mujo i Haso, uz neizbježnu promiskui-
tetnu Fatu, što traje i danas. Ta imena, va- Neki se po društvenim mrežama pitaju zašto na Bošnjačkom
ljda, zvuče smiješno ili “egzotično” mno- saboru nije usvojen naziv Bosanci umjesto Bošnjaci. No, ne
gima iz okoline Bosne i Hercegovine, kao pitaju zašto uvjerljiva većina bosanskih Srba i Hrvata, i prije
i mnogim Bošnjacima, nažalost. Kada se
1991. godine počela stidljivo spominjati i za vrijeme i nakon agresije na BiH, želi da se izjašnjava
mogućnost da Bosna i Hercegovina bude isključivo kao Srbi i Hrvati, a nikako kao Bosanci
suverena i nezavisna, počela je kružiti iro-
nično šovinistička pitalica: “Zar će Mujo
i Haso imati svoju državu?” razloga. Jedan od tih razloga mogao bi su pretvarani u naslijeđe ili “vlasništvo”
Često se spominje kako bosanske Srbe biti i to što ne žele da budu maloumni kao susjednih država.
i Hrvate nazivaju Bosancima samo kada imaginarni Bosanci Mujo, Suljo i Fata. SFR Jugoslavija jeste njegovala i pri-
su u Srbiji, Hrvatskoj ili negdje drugdje Bosanci su u Jugoslaviji mogli biti znavala podjelu među narodima u BiH.
izvan Bosne i Hercegovine. Toga je bilo veseli, tvrdoglavi, ponekad simpatič- Na osnovu toga su i Srbija i Crna Gora
i za vrijeme SFRJ, ali se odnosilo na ge- ni ili zabavno glupi. Ništa više od toga, i Hrvatska imale olakšan pristup svemu
ografiju, na porijeklo. Etnički ih i dalje osim kod istaknutih pojedinaca u spor- onome u čemu su sudjelovale od 1992.
smatraju Srbima i Hrvatima, kao što se tu, književnosti i umjetnosti, ali ne i po- godine, priznao to neko od Jugobosanaca
i sami radije tako nazivaju, iz različitih litici. I mnogi od tih pojedinaca potom ili ne priznao. n

STAV 28/2/2019 37