Page 10 - BROJ 51/GODINA II/SARAJEVO 25.2.2016.

NA MJESTU DOGAĐAJA

Piše: Izet PERVIZ

Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ

alo je ljudi u Bosni, svoj umre-
ženoj vodotocima, a da im dje-
tinjstvo nije proteklo vezano za
Mrijeku, rječicu ili barem kakav
pitomi livadski potočić. Zasigurno nema
tog sina zemljice bosanske kojem najdav-
nije uspomene ne čuče na nekoj obali,
skrivene u kakvom vrbiku gdje strpljivo
čekaju da ih prizovemo kako bi sami sebi
potvrdili našu stoljetnu ukorijenjenost u
ovaj prostor.
Nekada, u vrijeme kada bazeni nisu
nicali na sve strane, prve plivačke poteze
omogućavale su nam upravo naše rijeke.
Najčešće je to bilo sasvim grubo i goto-
vo nemilosrdno, stariji bi nas hvatali na
obali, jedan za ruku, drugi za noge, i dok
si izbrojao do tri, ho-ruk, eto te u vodi.
Plivaj, majčin sine! I plivali smo, iz dana
u dan sve bolje. Tada smo do noći znali
ostati na obalama puštajući dane našeg
ljetnog raspusta da ih matica, poput izgu-
bljenih brodica bez kormila, nosi daleko.
U nepovrat. Kasnije, kada smo spoznali
da je naša planeta okrugli div čiji krvotok
čine rijeke, pravili smo papirnate brodiće
i puštali ih maštajući kako će otploviti u Brčaci su tokom cijele godine
druge gradove, u treće zemlje, tamo do
Crnog ili Jadranskog mora.
Samo oni rijetki, što su odrasli uz je- vezani za svoju rijeku
dinu našu plovnu rijeku, imali su privile-
ostali mogli smo im samo zavidjeti, po- SAVSKI LOVCI
giju da vide prave brodove, s kapetanima
i posadom i zamišljenim avanturama koje
su doživljavali u dalekim gradovima. Mi

kušavajući žive slike nadomjestiti iz reče-
nica Marka Twaina koje su se pred našim
očima razlijevale poput njegovog veličan- NA BALVANE
stvenog Mississippija. Današnjim genera-
cijama te unutrašnje fajlove, kako bi oni
to rekli, otvara Alija Hasagić Dubočanin
i Sava, njegova “tiha rijeka djetinjstva”.

10 25/2/2016 STAV