Page 14 - BROJ 51/GODINA II/SARAJEVO 25.2.2016.
P. 14
NA MJESTU DOGAĐAJA
je odmah morao reagirati s motorkom. Žurno obuvamo cipele. I sijelima na vodi, koja mora da liče Mah-
“Ispostavilo se da je deblo imalo i jednu fuzovim “ćaskanjima na Nilu”, samo što
veliku granu pod vodom, tako da je po- zaista, mutnom i hladnom se oni, za razliku od junaka ovog egipat-
stojala opasnost da propeler udari o nju. Savom pored nas plivaju skog pisca, ne okupljaju oko nargile već
Zato smo je odmah morali maći”, govo- trojica mladića. Vide im oko dobrog zalogaja, domaće meze, malo
ri Nermin i maše nam s obale. On neće rakije i nezaobilazne sevdalinke. Njegovu
s nama da čamac ne bi bio preopterećen. se samo glave. Nakon besjedu presijeca Rijadov znak za uzbu-
Dok se vozimo, prkoseći oštroj savskoj stotinjak metara izlaze nu. Ne, nije riječ o novom trupcu, već su
struji, Rijad nam priča kako cijelu zimni- iz vode i trče duž obale, došli oni, najavljeni februarski kupači.
cu drva upeca u vodi. Do sada je već spre- Žurno obuvamo cipele. I zaista, mut-
mio oko deset metara, što će se koristiti uzvodno, ka mjestu nom i hladnom Savom pored nas plivaju
tek sljedeće sezone, jer drva iz vode mo- gdje su ostavili odjeću trojica mladića. Vide im se samo glave.
raju ljeti da se presuše. Na sredini rijeke Nakon stotinjak metara izlaze iz vode i
gasi motor i pušta da nas vodena matica Odmah do komandne ploče s kormilom trče duž obale, uzvodno, ka mjestu gdje
ljuljuška i nosi po svome nahođenju. Mi- protegao se kuhinjski radni sto pod kojim su ostavili odjeću. Upoznajemo se nabr-
dhat, najstariji među njima, prekida tiši- su ormarići. Iz njih iskaču mlin za kahvu, zinu, poziraju našem fotografu dok im se
nu remećenu tek blagim hukom uzbiba- šećer, fildžani, đugum i pakovanje kahve sve teže kišne kaplje razbijaju o ramena.
le vode. Kaže nam da im je ovo tek prva u zrnu koju mu šalje sin iz Beča. U crnom Vedran, Njegoš i Oliver, predstavljaju se
tura danas. Radili su cijelo prijepodne, limenom šporetu, podešenom uz sama ula- u žurbi i objašnjavaju kako su 19. januara
a onda na Savu da se odmore. Inače su zna vrata, veselo pucketa vatra. U produ- učestvovali na Bogojavljenskom plivanju
građevinski radnici. Njih trojica čine dio žetku je hodnik, ili bolje reći predsoblje, na Savi, manifestaciji koja se u Brčkom
ekipe koja pogađa poslove i samostalno na čijem je središtu velika drvena kutija. U održava zadnje tri godine. S njima još pli-
ih završava, što će reći, sami svoji šefovi. njoj kuca srce ove ploveće kuće, adaptirani vaju i Aleksa i Draško Ðurić, koji je dvije
Kada nisu na građevini, onda su ovdje, motor od Golfa 1, dizelaš. Nad njim, u kro- godine zaredom pobijedio i osvojio Časni
jer, kako kažu, ništa ne sapire brige s čo- vu, ugrađen je sistem za hvatanje sunčeve krst i zlatnik. Prve godine bio je najbrži
vjeka kao voda. Rijad se još bavi i foto- energije iz kojeg se strujom napaja cijeli među 60 učesnika, a ove je godine prvi
grafijom, više za svoju dušu, ali odradi dom. Dok priprema “pravu bosansku ka- dotakao vijenac s krstom među 52 plivača.
ponekad i koju svadbu. hvu”, Midhat nam priča kako je sam zavr- Pozdravljamo se sa zimskim plivači-
šio gotovo sve radove na ovoj kući. Jedino ma i vraćamo u Midhatovu brodicu da
FEBRUARSKI KUPAČI nije uradio željeznu konstrukciju koja ga je dovršimo kahvu. Uskoro se opraštamo i
Na povratku nam Midhat reče da imaju koštala 17.000 KM. Usput vadi šljivovicu. s našim domaćinima koji nas ispraćaju
za nas još jedan nesvakidašnji prizor. “Zim- Kaže da ju je sam pekao, a onda potopio u pozivom da dođemo ljeti, krajem augusta
ski kupači”, kaže. “Svako poslijepodne do- nju ljekovite trave kako bi dobila poseban kada se održava plovidba brodica na Savi.
lazi ovamo nekoliko mladića i kupaju se.” ukus i žućkastu boju. Reže pravu domaću Obećavamo da ćemo obavezno doći i pod
Midhat ima dvije kuće: jednu na suhom, pastrmku za mezu i priča nam o tri soma kišom žurimo ka centru grada. Nakon ova
u kojoj živi s majkom, i ovu brodicu, na kapitalca s kojima se susretao na Savi, dok dva sasvim slučajna susreta, potpuno smo
čijem ulazu stoji Nermin i u mutnoj sav- Rijad iz predsoblja traži dvogled kako bi svjesni da život ovdje, iščašen iz ležišta još
skoj vodi sapira očišćen goveđi drob koji osmotrio ne nosi li rijeka još koje deblo. prije dvadeset i kusur godina, još nije legao
će večeras pretvoriti u tripice. Ulazimo u “Ništa ne nosi”, obavještava nas. u svoj prirodni zglob. Ali Sava će, nadamo
njegov drugi dom, uz obavezno izuvanje Iako je iza sebe ostavio više od šezdeset se, izliječiti sve naše rane i poravnati naše
i ispričavanje domaćina na neredu, mada godina, Midhat je u odličnoj kondiciji. Da uspomene, jer nije uludo Meša Selimović
sve odiše čistoćom. Unutrašnjost je pri- bi to potvrdio, nabrzinu je na podu nači- govorio svom junaku: “Pecaj ribu, Ahme-
lično prostrana, sa stolom između dviju nio nekoliko sklekova iz zgloba, zaljuljavši te Šabo!” Gledaj u rijeku, rekao bi Milan
sećija koje mogu poslužiti i kao kreveti. cijelu sobu. Priča nam o njihovim noćnim Mladenović, voda nosi sve. n
14 25/2/2016 STAV