Page 13 - BROJ 51/GODINA II/SARAJEVO 25.2.2016.

motor upinjao svom snagom, polako kli- smo, često prepričavati, i njihovo vedro
zio nizvodno. Nakon nekoliko bezuspješ- raspoloženje i nehinjenu jednostavnost, Unutrašnjost Midhatove
nih pokušaja i bespomoćnog koprcanja u u tili čas prešli smo sve moguće granice brodice prilično je prostrana.
srcu matice, kada se nama s obale učinilo i već smo bili na ti. “Bili smo se pravo Odmah do komandne ploče
da će se prevrnuti ne riješe li se što pri- prepali za vas”, rekosmo. A oni se smiju,
je viška tereta, čamac se najednom izvio, prostodušni poput grumena najplodnije s kormilom protegao se
vještim manevrom zasjekao maticu po posavske crnice. kuhinjski radni sto pod kojim
kosini i dijagonalno krenuo prema obali. “Nije to ništa, svakodnevica”, kaže su ormarići. Iz njih iskaču mlin
Rijad, najmlađi među njima. “Kad smo
PRIJATELJSTVO NA VODI primijetili drvo, otišli smo uzvodno po za kahvu, šećer, fildžani... U
Zatekli smo ih uz obalu kako istova- njega. Onda smo prvo pokupili sitnije produžetku je hodnik na čijem
raju teret. U njihovom čamcu bilo je ba- balvane, a ovo smo deblo namjerno pu- je središtu velika drvena
rem metar trupaca i oni su ih izvlačili i stili i ostavili ga za kraj.”
redali na gomilu koju su skupili tokom Nermin, njegov otac, vidjevši našu uz- kutija. U njoj kuca srce ove
današnjeg dana. Uz našu zahvalnost što buđenost, nudi se da nas provozaju Savom. ploveće kuće, adaptirani
su nam sasvim slučajno priuštili doga- Naravno, takva se ponuda ne odbija. Dok motor od Golfa 1, dizelaš
đaj kojeg ćemo do kraja života, sigurni ulazimo u čamac, objašnjava nam zašto

STAV 25/2/2016 13