Page 12 - BROJ 51/GODINA II/SARAJEVO 25.2.2016.

NA MJESTU DOGAĐAJA

HRVANJE S MATICOM
Zbog svega ovog kroz šta su nas nosi-
le misli, uspomene i emocije dok smo ko-
račali stazom uz obalu nabujale i mutne
Save, čovjek bosanski vjerovatno ne može
osjetiti neki grad ako nije dotakao nje-
govu rijeku i odnos građana prema njoj.
Naši gradovi na Savi izuzetak su po tome
što morate potpuno izaći iz gradske vre-
ve da biste došli na njenu obalu. Tako je i
ovdje, u Brčkom, u kojem se Sava, nabu-
jala i mutna, već na dijelovima prelijeva
iz korita, pa je odsjekla više od polovine
pješačke staze i molova s brojnim brodi-
cama koje se ljuljuškaju u dugom bijelom
lancu sve dalje dok se sasvim ne stope u
maglu. Rijeka u podnožju brčanskog izle-
tišta Ficibarja bila je osamljena ako ne ra-
čunamo onih nekoliko šetača zanesenih u
šumorenje matice i pljuskanje nestrpljive
vode uz obalu. Bilo je i nekoliko strastve-
nih alasa što su se povukli u svoje brodi-
ce privezane uz dio mola kojeg voda još
nije odsjekla i davali nam do znanja da
su tu tek dimom što se izvijao iz njihovih
brodskih dimnjaka. I taman, kada smo
počeli razmišljali o tome kako se i ovdje
život na rijeci budi tek početkom ljeta, a
do tada nam njena voda služi da bacimo u
nju plastičnu bocu ili PVC tregericu, kad
smo krenuli nazad da se utopimo među
prolaznike u brčanskim ulicama, počela spušteni tako nisko da je čovjek mogao Sava nabuja pa u svom bijesu čupa sve što
je gotovo prava drama. osjetiti njihovu težinu, odlučili da se malo joj stane na put, kada je mutna i odbojna
Našu je pažnju prvo privuklo brunda- provozaju. Dvadesetak metara ispred njih, i kada riba ne grize. Ove misli presjekao
nje motora koji se i po snazi i po “melo- nošeno maticom, prema mostu je grabilo je zvuk drugog motora, zakreštala je mo-
diji” razlikovao od udaljenog zujanja ri- nešto crno. U prvi mah doimalo se kao da torna pila i jasno se moglo vidjeti kako
jetkih automobila koji su prelazili most i ih vuče neka strašna neman, da bi se od- onaj čovjek što je stajao na sredini čam-
nestajali u Hrvatskoj. Dolazilo je s druge mah u sljedećoj sekundi u našoj svijesti ca odsijeca granu što je, poput produže-
strane, nasuprot otjecanju rijeke, i uskoro pojavile slike neke ogromne ribe koja se nog ajkulinog peraja, virila iz vode. Ne,
je za sobom donijelo čamac koji je klizio negdje gore, uzvodno, zakačila za njihovu oni neće drvo vezati za čamac, kako smo
posred matice. Utroba čamca nosila je u udicu i sad ih vuče za sobom. Ali, kada se pomislili. Oni stvar rješavaju odmah, na
sebi tri čovjeka: jedan je sjedio otpozadi pogled izoštrio, bilo je jasno da čamac po- licu mjesta. Dok se čamac praćakao oko
s rukom na ručici motora, drugi je bio na većava brzinu i nastoji sustići stablo koje stabla, čovjek na pramcu okrenuo je de-
pramcu, a treći je stajao na sredini. Iako je Sava iščupala onako usput, ko zna gdje. blo i motorka se još jednom začula, a onda
su bili udaljeni barem četvrtinu kilome- Kad su se usporedili sa stablom, tad su već gotove balvane ubacili u čamac i
tra, napetost u njima otkrivala je da se ne je bilo jasno o čemu je riječ: ovi ljudi ne krenuli nazad, uzvodno. Ali, matica je u
radi o običnim izletnicima koji su, upr- sijeku drva u šumi, već ih love u vodi, kao svom središtu bila tako snažna, a oni tako
kos kiši kojom su prijetili nabrekli oblaci ribu. Rade to, očigledno, u vrijeme kada natovareni, da je čamac, bez obzira što se

12 25/2/2016 STAV