Page 67 - STAV broj 163
P. 67
Priznat ću ovdje da je Husein Bašić za mene i uzor kakvog
nijesam baš vrijedan. Naime, zadivljuje me, a kao jednu lijenštinu
i skanjetalo i zasramljuje kad pogledam koliko je taj čovjek za
života uradio. U onim najdramatičnijim godinama, devedesetim,
mogao je svakome biti primjer kako se zastupa svoj nacion a da
se pritom ne bude drugoj strani odbojan, već cijenjen i uvažavan
i među samim protivnicima
Ljudska zajednica, ponajdražeg mi književnika. Pa još i čovje- samo mene lično već i narod naš prilič-
od dogme praveći ka (da otkrijem i to) koji je u vrijeme kad no je čudilo zašto Ćamil Sijarić, koji je uz
svetinju, naprosto se poteško objavljivalo bacio oko na prve balkanske ratove ostao bez oca, kao pisac
retke jedne moje priče u rukopisu (danas zaobilazi to vrijeme. Malo se varaknuo i
bi se uštavila, a pod naslovom Stari pastir) i smjesta predlo- od godina stradanja našeg naroda potkraj
slobodna književnost žio da je pošaljem pljevaljskim Mostovima, i nakon Prvog svjetskog rata, kad je ostao
pa možda ju je i lično preporučio redakcij- i bez djeda. Da i ne govorimo o Drugom
ta je koja ne trpi skom odboru. Tekst je ondje, srećom, osta- svjetskom ratu, kad mu je Bihor doživio
nikakvu ustajalost vio takav utisak da mi je urednik Huzeir strašni pogrom i paljevinu. Da li je sve to
Bećović brzo telefonom javio kako je pri- bilo suviše bolno i preteško za jednu takvu
i u život unosi ča za njih takva da je ubačena preko reda. besprimjerno lirsku dušu da bi se mogla s
svježinu. Stoga bih, Istina, tekst je po objavljivanju brzo primi- tim nositi ili se u dato vrijeme nije imalo
prvenstveno mladim jećen, a od čitateljstva srdačno prihvaćen. hrabrosti to dirati? Ne znam, ali nedavno
stvaraocima (kojima Priznat ću ovdje da je Husein Bašić za je ipak uhvaćena jedna posthumno pu-
najprije savjetujem mene i uzor kakvog nijesam baš vrijedan. štena priča pa se obnađujem da može još
Naime, zadivljuje me, a kao jednu lijen- nešto takvo izbiti iz njegove zaostavštine.
da u poslu budu štinu i skanjetalo i zasramljuje kad pogle- STAV: Kako iz današnje perspektive gle-
od juriša), poručio dam koliko je taj čovjek za života uradio. date na svoje početke u okvirima neka-
(Kao autor tolikog opusa proze i poezije i dašnje jugoslavenske književne scene?
da ne pristaju ni sakupljač narodnog stvaralaštva – najma- SIJARIĆ: Prvu priču objavio sam bez teš-
na kakve stege, nje za dvojicu. A dodamo li još rad u pro- koća u jednom listu kao student u Sarajevu
uniformisanost i svjeti i potom obavljanje visoke funkcije 1975. godine. Međutim, već je moja druga
u kulturi – onda bar za trojicu.) Isto tako priča dovela do reakcije nekog aktiviste iz
krute propise me, kao jednog lukavka i sebičnjaka, za- unutrašnjosti, koji je poslao otrovno pro-
divljuje koliko je srca imao i snage dao za testno pismo redakciji časopisa u kojem je
spašavanje nacionalnog duhovnog blaga priča objavljena. Pitao se kako su se usudi-
od zaborava. U onim najdramatičnijim li pustiti u javnost nešto tako nihilistično
godinama, devedesetim, mogao je, tako- “u najvećem jeku socijalističkog procvata
đer, svakome biti primjer kako se zastupa i razvoja društva”. Treću priču se ured-
svoj nacion a da se pritom ne bude drugoj nik – pametan jedan pjesnik koji se bio
strani odbojan, već cijenjen i uvažavan i zakleo da će pisati samo ljubavne stihove
među samim protivnicima. Sa svojim su- – nije usudio štampati u svom listu (da li
sjedima Crnogorcima i Srbima (barem sam od nekog bio već označen i stavljen
onima s kojim se tako u datom trenutku pod nadzor?), nakon čega je objavljivanje
moglo) nije olabavljivao i kidao veze već mojih tekstova stalo. Nakon studija sam,
ih je učvršćivao, ne zanemarujući već, za- ne našavši stalni posao u Sarajevu, morao
pravo, jačajući stara prijateljstva, što je bio odseliti u provinciju, gdje sam se poduže
i najbolji način da se pomogne svom na- vrijeme davio.
rodu u njegovoj samoodbrani. Ako izuzmemo činjenicu da nije bilo do-
STAV: Možete li napraviti paralele izme- pušteno svašta reći, spisateljska profesija
đu dvaju velikana bošnjačke književno- bila je priznata, udostojena i zaštićena –
sti rođenih na istom prostoru na kojem jesu li vam i tri stiha bila objavljena, tražili
ste se i Vi rodili – Ćamila Sijarića i Hu- su od vas žiro-račun za isplatu honorara,
seina Bašića? a jeste li bili pozvani da negdje nastupite,
SIJARIĆ: Veličanstveni moj prezimenjak ako ste išta značili, i kola su znala doći po
ostao je posebna književna pojava. Ali će vas. U usporedbi s tim, današnji pisac je
i ime Huseina Bašića, pogotovo u okviru omalovažen i ponižen, doveden u poziciju
bošnjačkog korpusa, ostati da živi trajno. da gleda hoće li se ko smilovati da mu udi-
Ne samo zato što je Bašić u našoj kultu- jeli nešto kao “honorar”. Drugo, država je
ri prisutan i kao veliki spasilac narod- ranije bila veća, pa samim tim i šire polje
nog književnog blaga već i zbog tematike za književni rad – nije vas susretala rampa
koju forsira u silnom svom spisateljskom na svakom koraku. Moglo se, zahvaljuju-
opusu. To su dvije najsudbonosnije naše ći “nacionalnom ključu”, doći na red i do
teme: ratna stradanja i muhadžirluk. Ne neke nagradice, ali opet se imao nekakav
STAV 19/4/2018 67
