Page 69 - STAV broj 163
P. 69
STAJALIŠTA
Apokrifni frazarij
Mnogo govora, premalo razgovora
NEKI DAN
U SEMIZOVCU
Piše: – Profesor si. Možda bi mi ti znao čemu je riječ, a i ne zanima me.
Irfan HOROZOVIĆ objasniti. Neke druge stvari su mi na pameti.
– Slušaj... kako ono tebe zovu? – Vidio sam da ste prelistali
– Gelender, profesore. novine...
Zaista, Gelender mi je to ispričao. – Svi ih listamo. Iako u njima nema
– Slušaj, Gelenderu, ne znam o ništa
R azgovor s nekim ljudima nije Smjestili su se odmah tu, pokraj sta- – Tu je bitan onaj ritam. Osjeti se to u
nimalo jednostavna stvar. kla, na mjestu koje ih je dozivalo otvore- filmskoj interpretaciji. Elizabeth Taylor
Jedno mu kažeš, odgovara ti nih vrata. neprestano ponavlja u svojoj priči te riječi.
kao da si ga pitao nešto drugo i Tako moćno. Tako sudbinski. Ne možeš
još drhti od huje što nisi spomenuo ono Profesor je izgledao odobrovoljen. Tra- vjerovati. Nešto je bilo u tom Tennesseeu
što je očekivao. jalo je to trenutak-dva. Williamsu. Hoćeš-nećeš, bio je to ipak do-
bar pisac. Osjećao je sve u tekstu. Na svoj
Ko ne razumije očigledno, nije upo- – Svijet je pun gadosti – najednom reče način, doduše, ali svi imamo pravo na to.
znao mog starog komšu profesora Gabulu nekako s gorčinom.
(kažu da je to ime zaradio u mladosti, što Govorio je očigledno o Iznenada proš-
je i razumljivo, kad je bio posve druk- Čovjek je pokušao shvatiti o čemu go- log ljeta.
čiji; ipak ne bi bilo prilično da o tome vori i nije kazao ništa.
kažem nešto više). Gelender pomisli da je možda bolje
– Zaista, kad bolje pogledaš, sve gad do više ne spominjati Semizovac. Ko zna
Inače, živi je on sveznadar. gada... – nastavljao je profesor misliti naglas. na što to podsjeća profesora? Možda mu
Hodajući enciklopedist. se nekad nešto tamo dogodilo čega se baš
I više voli govoriti nego razgovarati. Možda da mu ispriča ono što je proči- ne voli sjećati?
Neko mi je nedavno nešto ispričao. tao, pomisli čovjek. Bio bi to prilog pro-
U “Išaretu”, gdje bi drugdje. Nije to jed- fesorovom razmišljanju. – Koliko sam samo puta vidio taj nat-
nostavno zaboraviti. pis. I prošao kroz to mjesto. Ali nikad u
Ispred Bošnjačkog instituta taj neko – Neki dan u Semizovcu... njemu nisam bio, razumiješ? – najednom
ugledao je profesora. – Šta si kazao? je izgovorio profesor kao da je čuo Gelen-
Zadubljen u svoje misli, profesor ga – Ništa. derove misli.
je jedva prepoznao. – Neka, neka, nastavi.
Stajali su, međutim, jedan do dru- – Neki dan u Semizovcu... Zvučalo je kao da se pravda.
gog i čekali da im zeleno svjetlo omo- – To si pročitao u crnoj hronici? – Razumijem. Mjesto kao mjesto. Žive
gući prelazak. – Ne, nego... ljudi. Svoj život žive. Kao i bilo gdje.
– Šta kažeš?! – Poznato mi je. Znam takve naslove. – Vjeruješ u to?
– Ništa. Obećavaju nešto neobično. Kao Iznenada – Kako bi bilo drukčije?
Išli su istim putem. Pokraj Katedrale, prošlog ljeta. Misli se na onaj mračni izlet. Profesor se zamisli. Nije izgledalo da
te u gužvu ka Baščaršiji. Dogodilo se da Na jug. U hispanoameričke prostore... misli o riječima koje je čuo.
su i dalje išli jedan do drugog. – Kakvi naslovi?! Kakvo prošlo ljeto?! Gelender je šutio.
– Ti to mene pratiš? Neki dan bilo. I u Semizovcu. Nije znao šta bi kazao.
– Ne, samo idem u istom smjeru. Profesor je izgledao zaista uzrujan. Bilo je samo pitanje trenutka kad će
– Znaš kamo ja idem? – Profesor si. Možda bi mi ti znao ustati i otići svaki na svoju stranu.
– Ne znam. Gdje ja idem vrlo do- objasniti. Zašto se to dogodilo?
bro znam. – Slušaj... kako ono tebe zovu? I zašto u Semizovcu?
– Takav nam je život... – Gelender, profesore. Ni sam više nije znao šta je želio
– Mogu se ja udaljiti. Zaista, Gelender mi je to ispričao. ispričati.
– Nemoj. Mogli bismo popiti nešto? – Slušaj, Gelenderu, ne znam o čemu je Zna, dogodilo se nešto strašno.
– Ako baš želite... riječ, a i ne zanima me. Neke druge stvari Ali, ko zna zašto, više se nikako nije
su mi na pameti. mogao sjetiti.
– Vidio sam da ste prelistali novine... Priznajem, ne sjećam se ni ja. n
– Svi ih listamo. Iako u njima nema
ništa.
STAV 19/4/2018 69