Page 69 - STAV broj 163
P. 69

STAJALIŠTA

                                              Apokrifni frazarij

                                              Mnogo govora, premalo razgovora

                                              NEKI DAN
                                              U SEMIZOVCU
Piše:                                         – Profesor si. Možda bi mi ti znao                čemu je riječ, a i ne zanima me.
Irfan HOROZOVIĆ                               objasniti.                                        Neke druge stvari su mi na pameti.
                                              – Slušaj... kako ono tebe zovu?                   – Vidio sam da ste prelistali
                                              – Gelender, profesore.                            novine...
                                              Zaista, Gelender mi je to ispričao.               – Svi ih listamo. Iako u njima nema
                                              – Slušaj, Gelenderu, ne znam o                    ništa

R azgovor s nekim ljudima nije                    Smjestili su se odmah tu, pokraj sta-             – Tu je bitan onaj ritam. Osjeti se to u
            nimalo jednostavna stvar.         kla, na mjestu koje ih je dozivalo otvore-        filmskoj interpretaciji. Elizabeth Taylor
            Jedno mu kažeš, odgovara ti       nih vrata.                                        neprestano ponavlja u svojoj priči te riječi.
            kao da si ga pitao nešto drugo i                                                    Tako moćno. Tako sudbinski. Ne možeš
još drhti od huje što nisi spomenuo ono           Profesor je izgledao odobrovoljen. Tra-       vjerovati. Nešto je bilo u tom Tennesseeu
što je očekivao.                              jalo je to trenutak-dva.                          Williamsu. Hoćeš-nećeš, bio je to ipak do-
                                                                                                bar pisac. Osjećao je sve u tekstu. Na svoj
     Ko ne razumije očigledno, nije upo-          – Svijet je pun gadosti – najednom reče       način, doduše, ali svi imamo pravo na to.
znao mog starog komšu profesora Gabulu        nekako s gorčinom.
(kažu da je to ime zaradio u mladosti, što                                                          Govorio je očigledno o Iznenada proš-
je i razumljivo, kad je bio posve druk-           Čovjek je pokušao shvatiti o čemu go-         log ljeta.
čiji; ipak ne bi bilo prilično da o tome      vori i nije kazao ništa.
kažem nešto više).                                                                                  Gelender pomisli da je možda bolje
                                                  – Zaista, kad bolje pogledaš, sve gad do      više ne spominjati Semizovac. Ko zna
     Inače, živi je on sveznadar.             gada... – nastavljao je profesor misliti naglas.  na što to podsjeća profesora? Možda mu
     Hodajući enciklopedist.                                                                    se nekad nešto tamo dogodilo čega se baš
     I više voli govoriti nego razgovarati.       Možda da mu ispriča ono što je proči-         ne voli sjećati?
     Neko mi je nedavno nešto ispričao.       tao, pomisli čovjek. Bio bi to prilog pro-
U “Išaretu”, gdje bi drugdje. Nije to jed-    fesorovom razmišljanju.                               – Koliko sam samo puta vidio taj nat-
nostavno zaboraviti.                                                                            pis. I prošao kroz to mjesto. Ali nikad u
     Ispred Bošnjačkog instituta taj neko         – Neki dan u Semizovcu...                     njemu nisam bio, razumiješ? – najednom
ugledao je profesora.                             – Šta si kazao?                               je izgovorio profesor kao da je čuo Gelen-
     Zadubljen u svoje misli, profesor ga         – Ništa.                                      derove misli.
je jedva prepoznao.                               – Neka, neka, nastavi.
     Stajali su, međutim, jedan do dru-           – Neki dan u Semizovcu...                         Zvučalo je kao da se pravda.
gog i čekali da im zeleno svjetlo omo-            – To si pročitao u crnoj hronici?                 – Razumijem. Mjesto kao mjesto. Žive
gući prelazak.                                    – Ne, nego...                                 ljudi. Svoj život žive. Kao i bilo gdje.
     – Šta kažeš?!                                – Poznato mi je. Znam takve naslove.              – Vjeruješ u to?
     – Ništa.                                 Obećavaju nešto neobično. Kao Iznenada                – Kako bi bilo drukčije?
     Išli su istim putem. Pokraj Katedrale,   prošlog ljeta. Misli se na onaj mračni izlet.         Profesor se zamisli. Nije izgledalo da
te u gužvu ka Baščaršiji. Dogodilo se da      Na jug. U hispanoameričke prostore...             misli o riječima koje je čuo.
su i dalje išli jedan do drugog.                  – Kakvi naslovi?! Kakvo prošlo ljeto?!            Gelender je šutio.
     – Ti to mene pratiš?                     Neki dan bilo. I u Semizovcu.                         Nije znao šta bi kazao.
     – Ne, samo idem u istom smjeru.              Profesor je izgledao zaista uzrujan.              Bilo je samo pitanje trenutka kad će
     – Znaš kamo ja idem?                         – Profesor si. Možda bi mi ti znao            ustati i otići svaki na svoju stranu.
     – Ne znam. Gdje ja idem vrlo do-         objasniti.                                            Zašto se to dogodilo?
bro znam.                                         – Slušaj... kako ono tebe zovu?                   I zašto u Semizovcu?
     – Takav nam je život...                      – Gelender, profesore.                            Ni sam više nije znao šta je želio
     – Mogu se ja udaljiti.                       Zaista, Gelender mi je to ispričao.           ispričati.
     – Nemoj. Mogli bismo popiti nešto?           – Slušaj, Gelenderu, ne znam o čemu je            Zna, dogodilo se nešto strašno.
     – Ako baš želite...                      riječ, a i ne zanima me. Neke druge stvari            Ali, ko zna zašto, više se nikako nije
                                              su mi na pameti.                                  mogao sjetiti.
                                                  – Vidio sam da ste prelistali novine...           Priznajem, ne sjećam se ni ja. n
                                                  – Svi ih listamo. Iako u njima nema
                                              ništa.

                                                                                                STAV 19/4/2018 69
   64   65   66   67   68   69   70   71   72   73   74