Page 68 - STAV broj 163
P. 68
Šta za mene kao živa stvora znači zavičaj, najbolje znam kad
nijesam ondje. Pa nerijetko se i u dragom svom Sarajevu, šeheru
koji sam svojevoljno izabrao, sjetim riječi mog imenjaka i kolege po
peru, Vrbičkog, koji zna reći: “Što si dalje od rodne kuće, to ti teže u
životu.” No, koliko i mogu kao insan bez zavičaja, kao pisac ne mogu
jer ondje su mi moja vrela. U svem sarajevskom mravinjaku nešto
me inspiriše jednom u godini, a u tihom rodnom kraju svakog dana
glupi kompleks niže vrijednosti (što smo Sandžaklija (ma koliko ovo treće danas sam u nekoj tmini i tišini s tom slikom u
“poturice”, te što nijesmo masovnije stali moglo biti po mene i neprijatno). Ondje sebi. Iako mi se u času bljeska učini kao
pod crvenu petokraku uz julske ustanke sam rođen, a ondje se i danas “pišem”, da mi se sve otkrilo, da sam sve jasno vi-
četrdeset prve i sl.), kompleks na koji ni- drugdje sam, ipak, manje-više stranac, dio (kao što uz sijev munje u noći vidimo
jesu bili imuni čak ni najuspješniji pa su došljak, imigrant. A i po svojoj sam spi- i svaku travku pred sobom), moram na-
se kao čičak kačili za najdominantniji na- sateljskoj geografiji uglavnom zavičajni. knadno ipak da progonim kroz nekakva
cion. Danas smo, barem po tim pitanjima, Skoknem ja katkad i perom ondje gdje cjedila detalj po detalj, dok sve do kraja ne
ravnodušniji. Ni suviše postiđeni, ni suviše sam fizički, ali što čepnem na asfalt i be- postane za moje oči čisto i bistro. Inače,
ponosni – taman. ton, izgubim se među zidovima i prola- najviše me plijene i nadahnjuju pričanja
STAV: U Sarajevu ste 1998. godine na ano- znicima, autima i motorima, tramvajima našeg naroda o najdramatičnijim trenu-
nimnom konkursu dobili prvu nagradu za i trolejbusima, vozovima i brodovima, cima iz prošlosti, kad je bilo “stani-pani”,
roman Rod i dom od Fonda otvoreno druš- kao nekad kad sam u opancima pošao u a pritom i sami nenadmašni jezik našeg
tvo BiH, a onda Vam je nagrada oduze- svijet. I čini mi se da nijesam više pisac, podneblja.
ta jer niste imali bosanskohercegovačko već, u najbolju ruku, kao neki skromni
državljanstvo. Poslije toga ste, ipak, pri- putopisac. STAV: Šta bi svako društvo trebalo
mljeni u članstvo Društva pisaca Bosne i Šta za mene kao živa stvora znači zavičaj, imati u vidu kada govorimo o književ-
Hercegovine, u čijem Statutu također stoji najbolje znam kad nijesam ondje. Pa no-umjetničkom stvaralaštvu? Kakvu
da se mora biti državljanin Bosne i Her- nerijetko se i u dragom svom Sarajevu, poruku, bez obzira na sve, šaljete mla-
cegovine. Kako to objašnjavate? šeheru koji sam svojevoljno izabrao, sje- dim stvaraocima?
SIJARIĆ: Upravo je ovih dana konačno tim riječi mog imenjaka i kolege po peru, SIJARIĆ: Valjalo bi jednom shvatiti da
obnovljena i puštena u rad poznata sara- Vrbičkog, koji zna reći: “Što si dalje od književnost nije radi zabave i ubijanja
jevska žičara, ali čujem da stranci plaćaju rodne kuće, to ti teže u životu.” No, ko- vremena već da vuče naprijed. Ljudska bi
triput više. Iskočio bih s porodicom na liko i mogu kao insan bez zavičaja, kao se zajednica, od dogme praveći svetinju,
zrak, ali moja karta će koštati koliko sve pisac ne mogu jer ondje su mi moja vre- naprosto uštavila, a slobodna književnost
ostale. U kući mi u polušali savjetuju da la. U svem sarajevskom mravinjaku nešto je ta koja ne trpi nikakvu ustajalost i u ži-
ne pokazujem legitimaciju no člansku me inspiriše jednom u godini, a u tihom vot unosi svježinu. Stoga bih prvenstve-
Društva pisaca BiH. Tačno je to sa Sta- rodnom kraju svakog dana. no mladim stvaraocima (kojima najpri-
tutom Društva pisaca, međutim, književ- STAV: Jeste li od onih pisaca kod kojih je savjetujem da u poslu budu od juriša)
ni krugovi su, ipak, fleksibilniji od krute fabula sebe samu gradi ili unaprijed zna- poručio da ne pristaju ni na kakve stege,
državne administracije. (Bilo je, naime, te “šta će biti”? uniformisanost i krute propise. Sjetimo se
i tu povuci-potegni, ali je, s obzirom na SIJARIĆ: Ne bih rekao da ja tragam za renesanse – kad je to ikad bilo, a mi ovdje
tadašnji poratni haos na našim prostori- inspiracijom, idejom ili temom, već neki i danas prihvatamo srednjovjekovne lan-
ma, prevagnula ljudskost i širokogrud- slučaj, događaj, lični doživljaj ili nečija ce i mengele. Razočaran sam kad vidim
nost većine kolega.) ispovijest, nečije sjećanje, katkad i jedna današnje zapanjujuće vraćanje mladih u
STAV: Neki Vas smatraju i zavičajnim pis- riječ, samo upali u meni – i ne pitajući neke prastare, zahrđale ideološke okove.
cem, zbog čega? Šta za Vas znači zavičaj? me – nekakvu “svjećicu” koja mi posvije- Najviše me se gadi kad primijetim da i
SIJARIĆ: Obrni-okreni, ja sam pri- tli pred očima, kao kad uz noćne grmlja- neko tobožnje književno pero to zastupa
je i poslije svega – Godijevac, Bihorac, ve svitne ili čak zatreperi svjetlo i otkrije i podržava. Mladi leptir, kad ne bi upro
krajolik u mraku. Potom budem ostavljen krilcima, zauvijek bi ostao zarobljen u
svojoj čahuri. n
68 19/4/2018 STAV
