Page 66 - STAV broj 163
P. 66
KULTURa
Razgovarao: Esko MURATOVIĆ Safet Sijarić, književnik
Fotografije: Velija HASANBEGOVIĆ
Književnost
Romansijer i pripovjedač Safet Si- nije radi
jarić, prvi dobitnik nedavno usta- zabave i
novljene nagrade “Husein Bašić”, ubijanja
rodio se 1952. godine u Godijevu vremena,
kod Bijelog Polja. Studij književnosti za-
vršio je na Filozofskom fakultetu u Sara- već da
jevu. Do danas je objavio romane: Vučja vuče
gora, San o dragom kamenu, Rod i dom, Udar naprijed
orla, Glas divine, Zmijski vez, Brod na Bistri-
ci, te pripovijest Žena s tromeđe. Zastupljen
je u nekoliko reprezentativnih izbora sa-
vremene bošnjačke i bosanskohercego-
vačke, kao i crnogorske proze. Sijarić je
dobitnik i drugih značajnih nagrada, kao
što su: “Ćamilovo pero”, koje dodjeljuje
Bošnjačko nacionalno vijeće u Sandžaku,
nagrada Izdavačke kuće “Bosanska riječ”
za roman godine, nagrada Radija Bosne i
Hercegovine za radiodramu, dvaput za-
redom prva nagrada na Susretima “Zija
Dizdarević” za pripovijetku. Rukopis Rod
i dom proglašen je najboljim romanom na
konkursu Fonda otvoreno društvo BiH
za 1998. godinu, međutim, autoru nagra-
da nije uručena iz formalnih razloga. Taj
je slučaj doprinio da naslov u kratkom
roku doživi dva izdanja, jedno u Bosni i
Hercegovini, a drugo u Crnoj Gori, gdje je
poslije objavljeno i treće izdanje. Po moti-
vima ovog romana urađena je i istoimena
monodrama koja je osvojila značajna pri-
znanja i nagrade. Safet Sijarić živi i stvara
u Godijevu i u Sarajevu.
STAV: Ove godine Vam je Bošnjačko vijeće
u Crnoj Gori dodijelilo nagradu “Husein
Bašić”, ustanovljenu povodom obilježa-
vanja deset godina rada Vijeća. Imali ste
čast postati prvi dobitnik ove književne
nagrade. Šta za Vas znači ovo priznanje?
SIJARIĆ: Znači mi mnogo, i to iz više ra-
zloga. Prvo, što je došlo od mojih najbli-
žih (kojih se ono što pišem najviše i tiče),
a dobijeno je u vrijeme kada, nažalost, sve
rjeđe uspijevam biti među svojima, te sam
svakog zanemario, ali se preko toga prešlo
očito cijenjenjem mog književnog djela,
a ne postupaka. Neki moji noviji naslovi
(npr. Žena s tromeđe) mogu se doživjeti i
kao apolitični, a pojedini su mi (Udar orla
i ponajviše Brod na Bistrici) takvi da sam
se mogao i zamjeriti narodu, ali se, vidim,
imalo razumijevanja i tolerantnosti, što
pokazuje da se u Crnoj Gori, ipak, civili-
zujemo, i to me posebno raduje. Nadasve
mi mnogo znači to što sam prvi dobitnik
novoustanovljenog priznanja, što je sva-
kako velika čast (mada i breme koje va-
lja dostojno kroz vrijeme nositi). A sretan
sam i zato što dobijeno priznanje nosi ime
66 19/4/2018 STAV