Page 53 - STAV broj 391

vjerske objekte, otpustili s posla sve nesr- Saznavši da je Bošnjakinja, počeli su je Viši sud u Beogradu potvrdio je presudu
be, tjerali ih da prepisuju imovinu Srbima tući, oborili su je i odvukli u salu pansi- Suda Bosne i Hercegovine.
i tako stvarali nemoguće uslove za život. ona u kojem je bilo više vojnika i žena, a
Uvečer 5. maja 1992. godine pripadnici za jednim stolom sjedio je Jovan Tintor. VOGOŠĆANSKI KRVNICI
JNA, paravojnih formacija SDS-a, srp- On ju je počeo ispitivati o njenom mužu, Branko Vlačo osuđen je pred Sudom
skog TO-a i SJB-a napali su selo Svrake, o “Zelenim beretkama” i oružju u njenoj Bosne i Hercegovine na 13 godina zatvo-
i to avijacijom, tenkovima, artiljerijom i kući te šta će ona u Sarajevu, a sve vrijeme ra. Od početka maja do 21. oktobra 1992.
pješadijskim oružjem. Sve stanovništvo vojnici su je tukli i ona je padala pod sili- godine pomagao je etničko čišćenje na po-
bošnjačke nacionalnosti, njih približno nom udaraca. Tintor joj je, kao i ostalim dručju Vogošće, Ilijaša, Centra i drugih
1.000, istjerano je iz naselja. Najmanje ženama, psovao balijsku majku i govorio sarajevskih općina, učestvovao u uspo-
800 civila zatvoreno je u kasarnu JNA u vojnicima da je zakolju, a jedan vojnik joj stavljanju logora za civile “Bunker”, “So-
Semizovcu, odakle su u narednih deset je stavljao nož pod vrat. Tada ju je Tintor nja”, “Nakina garaža” i “Planjina kuća”,
dana izdvajali muškarce i vodili ih u lo- udario nogom u stomak i ona je počela preuzeo upravljanje nad ovim logorima,
gor “Bunker” kod pansiona “Kon-Tiki”. krvariti. Jedan vojnik joj je strgao maji- u kojima su civili držani u krajnje nehu-
Sredinom maja grupu od 150 muškaraca cu i Tintor mu je naredio da joj odsiječe manim uvjetima, premlaćivani, mučeni,
iz kasarne JNA prebacili su u logor “Na- dojku i ovaj joj je zarezao bradavicu. Na ponižavani, vođeni na prisilne radove, u
kina garaža” u Krivoglavcima, gdje su kraju je zatvorena u jednu baraku u kojoj “živi štit”, pri čemu su mnogi ranjeni ili
svakodnevno bili premlaćivani, a žene i je bilo još muškaraca, žena i djece. Nakon poginuli, i lično je učestvovao u premla-
djecu su pustili, ali su oni, jer su im kuće izvjesnog vremena odveli su je u “Bunker” ćivanju zatočenika. Tako je 31. jula 1992.
bile opljačkane i jer je bilo nemoguće ži- gdje je zatekla više civila. Sutradan su je godine u fabrici “Pretis” pri izvođenju
vjeti usljed stalnih uznemiravanja unifor- odveli u SJB i natjerali da potpiše neku radova na prvoj liniji poginuo zatočenik
miranih lica, morali napustiti područje izjavu, a onda su je zatvorili u prostoriju Nedim Pandžić, a ranjen Muhamed Ru-
općine Vogošća. gdje je bilo pedesetak muškaraca, da bi hotina, dok je na brdu Žuč ranjen Zejnil
Odluku o formiranju logora u ugosti- je istog dana u sanitetskom vozilu preba- Muharemović.
teljskom objektu “Kon-Tiki” u čijem je cili do linija prema Sarajevu i pustili je. Branko Vlačo ništa nije poduzeo kada
sastavu bio i “Bunker”, Tintorov Krizni Vojnici VRS-a su 25. maja 1992. godine je krajem juna 1992. godine Dragan Da-
štab donio je 2. maja 1992. godine. U mali opkolili selo Krše i mještanima postavili mjanović iz logora “Bunker” odveo Ne-
prostor nagurano je približno 150 ljudi ultimatum da predaju oružje. Žene i djeca zira Muharemovića, Hasana Muharemo-
izloženih stalnom premlaćivanju i izglad- pobjegli su prema Ugorskom. Po isteku vića, Asima Pandžića, Ismeta Pandžića
njivanju. Krajem maja ili početkom juna ultimatuma VRS je otvorio artiljerijsku i Nasuva Šabanovića otkada im se gubi
1992. godine pripadnici VRS-a su u “Pla- vatru, usljed koje je pred svojom kućom svaki trag.
njinu kuću” u Svrakama, koja je pripadala ubijen Kasim Kršo zvani Ismet. Kada U junu 1992. godine primio je u “Bun-
logoru “Kon-Tiki” (“Kod Sonje”), doveli su ušli u selo, ubili su civile Ahmeda Pi- ker” Jusufa Velića, Hasana Ćatića, Rase-
približno 150 vojno sposobnih muškara- knjača, Asima Mršu, Ramiza Kršu i Ibru mu Biser, Mirsada Zilića, Šerifa Holvića,
ca, među kojima su bili i civili iz “Nakine Kršu, a tijela su isti dan predali mještani- Zejnu Kevelj, Šefku Kevelja, Bajru Avdi-
garaže”; u prvoj polovini juna u dva na- ma koji su se krili u šumi. Presuda Jovanu ća, Fahrudina Jukića i Mirsada Hadžića,
vrata izveli su dvije grupe, 28 zatočenika, Tintoru pravosnažna je od 5. marta 2019. te ih nakon dva-tri sata, bez ikakve do-
odveli ih u nepoznatom smjeru i strije- godine. Početkom 2022. godine zatražio kumentacije, predao nepoznatim lici-
ljali. Tijela Enesa Alića, Rešada Devića i je da ostatak kazne izdržava u Srbiji, a ma. Njihovi posmrtni ostaci pronađeni
Hašima Durme su pronađena, a ubijeni
su i Hasan Abaz, Idriz Alić, Zahid Bešić,
Salih Čekić, Alija-Ago Delić, Esad Fejzo-
vić, Himzo Hadžić, Safet Hodžić, Abdu-
lah Jelešković, Mevsud Durić, Emin Je-
lešković, Hakija Kanđer, Ramiz Kanđer,
Safet Kozica, Nezir Mehmetović, Fikret
Prutina, Hajrudin Raonić, Seid Salkić,
Semir Salkić, Džemal Sejdić, Rasim Seli-
mović, Vehid Spahić, Đemo Šehić, Huso
Zlatarac i Nedžad Zlatarac.
Prvog maja 1992. godine uhapšeni
su pripadnici SJB Ferid Čutura i Nijaz
Salkić i dovedeni u stanicu policije; Jo-
van Tintor psovao im je majku balijsku,
Čuturu je udario šakom u prsa i naredio
da ga zatvore u podrum, a Salkića u salu
za otpremu smjene i tu ih je ispitivao i
tukao, Salkića je davio, a Čuturi je stav-
ljao nož pod grlo. U prvoj polovini maja
1992. godine policajci su zaustavili ženu
u sedmom mjesecu trudnoće i oduzeli joj
sav novac i zlato i udarali je nogama da
bi je na kraju natjerali da ide u Vogošću.
Kada je prolazila pored pansiona “Kod
Sonje” zaustavili su je nepoznati vojnici. Pansion “Kod Sonje”

STAV 2/9/2022 53