Page 56 - STAV broj 391

DRUŠTVO

Zapisi između ratova (128)

NAPAD JE PRATILA MUZIKA,

LINIJOM JE PREKO RAZGLASA

ODJEKIVAO “MARŠ NA DRINU”

Ponovo je proključalo. Transporter se zaustavio i krenuo nazad. Safetov mitraljez dugim je rafalima
šarao svuda po cesti. Četnici su se počeli povlačiti za transporterom. Kao dvije smeđe vreće, dva
tijela agresorskih vojnika ostala su u snijegu na samoj cesti. Bilo nam je drago što smo osujetili
ovaj napad. A u ovoj situaciji imali smo samo jedan cilj: izdržati do mraka.

Piše: Amir HASANOVIĆ

utarnji su sati, snijeg je do koljena,
a vjetar fijuče i nosi velike pahulje
u oči. Na položajima smo na Kre-
Jčanama već treći dan. Svako malo
agresori tuku dalekometnom artiljerijom
po užoj jezgri Gradačca. Tranšeje su od
sinoć do pola zatrpane snijegom.
Još se nismo privikli na stalnu opasnost
od iznenadnih minobacačkih napada, pa
smo odlučili da samo po dva vojnika budu
napolju u tranšejama. Zbog iznimno veli-
ke blizine između linija snajper je bio još
jedna od opasnosti koje su vrebale. Disci-
plina je bila vrlo dobra, šaptali smo cijelo
vrijeme boravka na položajima, a za smje-
ne samo bi snijeg škripao pod čizmama.
Uprkos tome četnici su nas često gađali
minobacačima dok smo prilazili.
Atmosfera polupustog sela ispred Od direktnih su nas pogodaka štitile gra- U jednom trenutku čujemo paljenje i
nas bila je i po danu pomalo sablasna, a ne topola, koje su padale po nama sasje- turiranje motora na oklopnim vozilima.
iz susjednog sela na lijevoj su strani sva- čene minobacačkom i mitraljeskom va- Od tada sam bio siguran da će uslijediti
kodnevno odzvanjale detonacije i dizali trom. Iznad Gradačca zabljesnuo je grozd ozbiljan napad i da neće biti jednostavno
se stupovi dima. Iako se već naveliko pri- svjetlećih raketa, koje su padale usporene odbraniti položaj. Pored sebe smo od pro-
čalo da će UN zabraniti letove avionima malim padobranom. tuoklopnih sredstava imali dva “ambru-
JNA, ništa od toga nije bilo. Naleti aviona Paljba se smirila tek nakon što je naš sta”, nekoliko “osa” te jedan ručni bacač,
postali su gotovo svakodnevni. Okretali top iz okolice Zeline (koji smo popularno a ostalo je bilo pješadijsko naoružanje.
su se visoko iznad nas ispuštajući sjajne zvali “Sultan”) ispalio nekoliko granata na Buka oklopnjaka bila je sve snažnija i
vatrene kugle kao lažne mamce za even- njihove artiljerijske položaje. Jutro smo bliža, a oni nikada ne idu sami. Zbog kon-
tualne rakete s toplinskim navođenjem. dočekali u stalnom iščekivanju njihovog figuracije terena nismo ih mogli vidjeti dok
S nekoliko uzvišenja naši su ih protua- napada jer su sve informacije koje su nam se ne približe, a onda se u jednom trenut-
vionski topovi bezuspješno pokušavali stizale govorile da će na ovom dijelu po- ku začula muzika. Na ogroman su razglas
uhvatiti u “mrežu”. kušati proširiti svoju liniju fronta. pustili Marš na Drinu. Moram priznati da
Namjere neprijatelja još nam nisu bile Oko jedanaest sati počinje njihov mi- to nije bilo ugodno slušati, pogotovo kada
potpuno poznate, a neizvjesnost daljnjeg nobacački napad. Ulazimo u rov i čekamo bi nakon završetka svake pjesme poziva-
prodora, nakon pada nekoliko rovova, i da prestane. Ali što je vrijeme odmicalo, li: “Balije, predajte se, nemate izgleda!”
dalje je lebdjela u zraku. napad je bio sve snažniji, a mine su padale Tenkovi su već bili vidljivi i jasno smo
Prethodna noć bila je baš vatrena. Po- sve učestalije. Dobar dio granata i raketa čuli četničke oficire kako na megafon go-
čelo je pred ponoć, a u dvadesetak minuta putuje preko nas i završava na kućama u vore da “pešadija pusti tenkove u proboj”.
neprijatelj je pokazao svu raskoš arsenala selu. Za vezu koristimo radiouređaj s re- Nakon nekoliko trenutaka nevjerice
kojim je raspolagao ne štedeći municiju. zervnom baterijom. brzo se organiziramo. Fikret, Smajo i ja

56 2/9/2022 STAV