Page 51 - STAV broj 391

Na pitanje zašto je odlučila da mirnim putem odgovara
na zlo i nasilje, ona je kazala kako joj je vodilja bila stara
narodna poslovica: “Sila Boga ne moli, silu Bog ne voli.”
Željela je pokazati agresorima, neljudima, da ih nisu uspjeli
slomiti, niti će to ikada moći.

malih nogu i tako se nastavilo kroz moj ži- informacija. Simbol drveta jeste izgradnja
vot”, kaže Mujagić. mira u tom prostoru, kao i stvaranje po-
Djeca koja su otišla u inozemstvo tokom znanstava i prijateljstava od strane onih koji
rata postali su ambasadori Bosne i Herce- dolaze da posade drvo sa stanovnicima tog
govine. U raznim državama svijeta pričali naselja. “Cilj je bio da se naprave poznan-
su o svojoj državi i o svojoj istini. Tako se stva, da oni koji dođu mogu razgovarati s
desilo da je jednom događaju prisustvovala običnim ljudima i gdje mogu svjedočiti o
Emsudina kćerka Alisa, gdje je jedan histo- tome šta se dešava s tom zemljom i s tim
ričar, porijeklom Crnogorac, došao da pri- ljudima, pa kad se vrate u svoju domovinu
ča o ratu u Bosni i Hercegovini. Na kraju da mogu širiti istinu, a negirati laži koje se
je Alisa tražila riječ i pitala ga pred svima šire. Tako se neutraliziraju dezinformacije
da li je čuo o logorima u Bosni, na šta je on iz medija“, ističe Emsuda.
rekao da nije. Alisa mu je onda rekla: “Ali Država njezino udruženje ne pomaže
Vi ste rekli da ste tada bili u Prijedoru i da previše, Emsuda kaže da je u pitanju pri-
niste ništa sumnjivo ni čuli, ni vidjeli. A ja lično sitan iznos. No, u udruženje nisu ni-
sam tada, tog i tog datuma bila zatočena sa kada htjeli dopustiti da ih neko zbog novca
svojim roditeljima u logoru u Trnopolju. Vi može ucjenjivati ili utjecati na njihov rad
niste Bosanac, Vi ste Crnogorac. Mentalitet i projekte. Kaže da najviše prihoda dolazi
u Bosni i Hercegovini niste razumjeli, niti od “običnih” ljudi. “Pomogli smo približno
način kako da prošire svoje djelovanje, što govorite istinu.” 36.000 ljudi za samo četiri godine, ali neka o
su ubrzo i učinile. “Ideja iza ‘Srcem do mira’ Alisi su se organizatori ispričali a histo- tome pričaju drugi. Ne trebamo mi. Projekti
potekla je od efendije Duračka, koji je meni ričar je na kraju organizatorima samo upu- se neki finansiraju kroz projektne budžete,
ispričao jednu priču i rekao da je to moja tio jedno pitanje: “A zašto mi niste rekli da nešto dobijamo iz različitih ministarstava
misija. Kada sam mu rekla da ja to ne mogu će biti prisutnih Bosanaca?” To je pokaza- Rs-a, ali najveći akcent je na volonterima.
raditi, jer ne znam jezike, a kako da stupim telj koliko je bitno djelovanje naše djece u Nemamo profesionalnih ljudi koje plaćamo,
onda u kontakt sa ženama svijeta, on je meni drugim zemljama. “Spojili su nas problemi svi rade volonterski pa nemamo troškova s
na to rekao da to nije moj problem i da će u kojima smo se nalazili. Mi žene nikada te strane. Deset do dvadeset posto troškova
meni svi ljudi pomoći, sami doći, ponudi- nismo pitali kako se zovu, već kakav imaju organizacije pokrije entitet, a sve ostalo je
ti se i reći: ‘Mi smo ti na raspolaganju.’ Tu problem. Bez obzira na to što smo nekada volonterski rad i kroz projektne aktivno-
priču sam ispričala svojoj prijateljici Šerifi imale različita mišljenja, uvijek smo bile je- sti”, zaključuje Mujagić.
Halilović, koja je bila uz mene od samog dinstvene u jednom, a to je da pomognemo Emsuda kaže kako je bilo trenutaka
početka”, priča nam Emsuda, nastavljaju- ljudima u nevolji”, dodaje Mujagić. kada je bila umorna, kada je razmišljala da
ći: “Slučajno je bila u tramvaju sa ženom iz Jedna od njihovih ideja je i takozvano se povuče, ali nikada nije sumnjala u uspjeh
Vukovara koja je njoj pričala o jednoj Emi Drvo mira, da se dođe u sva zatvorena mje- projekta. Udruženje i dan-danas okuplja
iz Samobora, koja je doživjela nešto slično. sta, u mjesta gdje nema ljudi i nema protoka aktiviste širom svijeta, koji dolaze da uče o
Njih dvije dogovorile su se da nas dvije sa- Bosni i Hercegovini i o onome šta su njeni
stave. Tako je i bilo, odlučile smo da udru- ljudi doživjeli i proživjeli, slušajući priče i
žimo naše snage i da skupa počnemo raditi. ispovijesti žena iz prve ruke. Neki dolaze
To je bilo 18. septembra 1993. godine, a 14. u Kozarac već dvadeset godina, što govori
januara 1994. godine bila je osnivačka skup- da se tu osjećaju dobrodošlima, jer se u su-
ština na kojoj je bilo četiri stotine učesnika protnom ne bi toliko puta vraćali. Između
iz cijelog svijeta.” ostalog i zbog iznimnog poštovanja koje
Mujagić ističe kako je oduvijek bila al- osjećaju ka Emsudi. “Emsuda je naša he-
truista, ispunjavalo ju je da vidi osmijeh roina, ništa ovo ne bismo mogli uraditi bez
na licima drugih ljudi. Na pitanje zašto je nje. Divim joj se na snazi, kao i svim osta-
odlučila da mirnim putem odgovara na zlo lim ženama. Grozote su im se desile, ali one
i nasilje, ona je kazala kako joj je vodilja se i dalje smiju i imaju vjeru u život. Svi se
bila stara narodna poslovica: “Sila Boga ne trebamo ugledati na njih”, opisala je Em-
moli, silu Bog ne voli.” Željela je pokazati sudu, prilikom jednog boravka u Kozarcu,
agresorima, neljudima, da ih nisu uspjeli aktivistkinja iz Ujedinjenog Kraljevstva.
slomiti, niti će to ikada moći. “Imala sam Ako imaš viziju i želiš nešto postići,
motivaciju da se suprotstavim nasilju na moraš biti uporan. Što više imaš prepre-
nenasilan put te da pokažem tim nasilnici- ka, imaš više i razloga da razmišljaš kako
ma, retrogradnim snagama, nacionalistima tu prepreku da prevladaš jer će se, na kra-
i zločincima da nemaju toliku moć da nas ju, to sigurno isplatiti. I, naravno, mržnja
pobijede. Oduvijek sam u sebi gajila želju se ljubavlju briše. To je poruka koju šalju
da pomažem drugima, tako sam učena od Emsuda i članice njezinog udruženja. n

STAV 2/9/2022 51