Page 50 - STAV broj 391

DRUŠTVO

Znala sam da ćemo imati podršku od njih,
a tako je i bilo”, sjeća se Emsuda.
Način na koji su dolazili do materijala
bio je jako kreativan. Naime, iz Evrope je
stigla “pomoć” našim izbjeglicama, tačnije
brod pun odjeće. Emsuda nam kaže kako
ružniju odjeću nije u životu vidjela, kao
da je cijela Evropa bacila tu ono što im ne
treba, samo da se toga riješe, da ne moraju
spaljivati. Ali, kada ima volje – ima i nači-
na. Ta odjeća postala je njihova tkanina, a
tkanina je pretvorena u divne odjevne pred-
mete koji su, ni manje ni više, prikazani na
modnoj pisti.
“Organizirali smo žene da operu i is-
paraju tu odjeću, pa da ispeglaju, slože i
da napravimo novu i bolju odjeću od toga.
Sve smo mi to slikali i dokumentirali. Na-
kon dvije godine rada, organizirali smo
promociju našeg udruženja. Pozvali smo
sve ambasade i Ministarstvo za izbjeglice i
raseljena lica Republike Hrvatske. Uslikali
smo i svu onu hranu koju smo dobili, kon-
zerve koje su bile hrđave s vana, napravili
smo tradicionalna bosanska jela i postavili
ih na veliki stol. Stavili smo slike i zahvalili
se organizacijama koje su nam to poslale, jer
da nije bilo toga, ne bismo mogli napraviti
sve ono ostalo. Nakon prezentiranja svega
što smo napravile, dobile smo ovacije”, pri-
sjeća se Emsuda.

POKRET POZNAT U SVIJETU
Emsuda i njeno udruženje bili su po-
znati širom svijeta. Ni same se nisu nadale
tolikom odzivu, ali znale su da čine pravu
stvar. Naime, jedna od njihovih najtežih
misija bila je rušenje stereotipa stvorenog
medijskom propagandom, a riječ je bila o
viđenju bosanskih muslimana u svijetu. Ta
slika bila je jako ružna, Bošnjake su sma-
trali nepismenim ljudima, glupim, zatuca-
nim, sklonim kriminalu i nemoralu. Jedne udruženja bio je da se što brže tim ženama vrstu pomoći, sve je bilo potpuno besplatno.
prilike, Emsuda je davala intervju za pre- pomogne, jer bi s vremenom, bez tretiranja Imali smo i tri kuće u kojima je, u jednom
stižnu televiziju a novinara su optužili da problema, bilo sve gore i gore. trenutku, živjelo sedamdeset osoba. Tu su
nije razgovarao s muslimankom, Bošnjaki- “Organizirale smo deset različitih proje- imali i hranu i smještaj. Također smo ima-
njom, jer je nemoguće da su ‘one’ elokven- kata koji su trebali biti na usluzi prije svega li kuću za studente, kojima smo pomagali
tne i sposobne. ženama i djeci, a potom ranjenim i bolesnim u daljem školovanju finansijski, ali i preko
U početku im je bio cilj da okupe žene, ljudima iz Bosne i Hercegovine. Pravili smo naših tutora koji su bili svima dostupni za
da im pomognu i da ih stabiliziraju. Prven- škole u različitim kampovima, u kojima su pomoć u učenju.”
stveno je bilo bitno izvući žene iz stanja u bili učitelji i nastavnici koji su se tada našli U hrvatskim institucijama Udruženje
kojem su se nalazile, pomoći im da prevla- u izbjeglištvu. Imali smo pedijatre, gineko- “Žena BiH“ uživalo je veliko poštovanje.
daju šok i traumu koju su donijele sa sobom. loge, psihologe. Imali smo i pravnike, svi Hrvatske bolnice bile su na usluzi ženama,
Među tim ženama bilo je mnogo onih koje su oni volontirali. Tako je nastao u Hrvat- obavljali su preglede besplatno i ukaziva-
su preživjele logore, doživjele najstrašni- skoj jedan centar u kojem su žene mogle li im medicinsku pomoć bez zdravstvene
ja mučenja i zlostavljanja svake vrste. Cilj dolaziti sa svojom djecom i dobiti bilo koju knjižice. “Bili smo tada već jako poznate i
utjecajne u Hrvatskoj, ali i u mnogim am-
basadama kakve su one Sjedinjenih Ame-
Emsudu je rat zadesio u Kozarcu, kada je bila u posjeti svojim ričkih Država, Njemačke, Holandije, Japa-
roditeljima. Početkom augusta 1992. godine otišla je u Hrvatsku, na, Norveške, Austrije, Kine, pa i Rusije”,
kaže Emsuda.
gdje je odmah po dolasku organizirala i okupljala bosanske žene
kako bi uradili nešto od koristi za izbjeglice u Hrvatskoj, kao i za RAĐANJE UDRUŽENJA
I tih je izbjegličkih godina Emsuda osje-
ljude koji su ostali u Bosni i Hercegovini. Taj put bio je trnovit. ćala da nešto nedostaje, da trebaju pronaći

50 2/9/2022 STAV