Page 45 - STAV broj 391

noćnim satima jedinice HVO-a zapalile Žuškića. Osim njegove porodice u tom tre- naišla je grupa bojovnika i u prisustvu dru-
su šumu iznad naselja. Frontalni napad nutku u kući su se nalazili i članovi porodice gih uhapšenih civila su ga maltretirali, a
izvršile su sutradan u ranim jutarnjim sa- Dumpor i Dedić. Nakon što im iz kuće nije potom i ubili iz automatskog naoružanja.
tima (5.30 sati). Istovremeno, izvršena je pružen nikakav otpor, vojnici HVO-a izveli S ruke su mu skinuli i sat.
i artiljerijska priprema terena haubicama su sve zatečene u kući u avliju i tom pri- Preostale muškarce, koje su zatekli
i minobacačima s Kozica, Planinice, An- likom ubili: Ismeta Ćišića (1948), Murata u kućama na području Raštana, vojnici
tine krivine, Puta za Rašku goru, Vodnič- Dedića (1935), Šabana Dedića (1936) i Mir- HVO-a deportirali su u koncentracioni
kog kuka, Brkanovog brda i Žovnice. Po- sada Žuškića (1952). Molbe žena i njihovo logor “Heliodrom”. Dok su vršili pretres
sebno Su granatirani Dumporova mahala preklinjanje nisu uspjeli zaustaviti dželate. terena kao živi štiti ispred sebe koristili
i linije odbrane. Murat Dedić pokušao se sakriti među že- su tijela petorice Bošnjaka. Tako je ranjen
Pješadijski napad izvršen je iz smjera nama, ali ga je primijetio jedan bojovnik i Asim Dumpor, koji je kasnije od posljedica
Cima prema Savića kućama, gdje se nala- na licu mjesta ubio iz automatskog oruž- ranjavanja umro u izbjeglištvu. Među uhap-
zila i kuća Uzeira Beglerovića. Napad su ja. Nakon što su likvidirali muškarce, bo- šenim Bošnjacima bilo je i žena i djece. Za
izvršili pripadnici “Kažnjeničke bojne” jovnici su se okomili na žene. Vrijeđali su cijelo vrijeme trajanja progona Bošnjaka,
Mladena Naletilića Tute, zaštitna satnija ih i psovali. Neke su fizički maltretirali i hapšenja i maltretiranja, u pokušaju pre-
Druge brigade HVO-a, postrojbe Hrvatske zlostavljali. Oduzeli su im vrijedne stvari, laska na desnu stranu Neretve ubijeni su
vojske, interventni vod Druge bojne iz na- novac i nakit. Djevojke su tjerali da skinu još i Šefika Edin (1984), Dževad Dumpor
selja Rudnik, diverzantski vod “Ivan Stanić odjeću da bi im oduzeli nakit. Jednu dje- (1974), Hajro Dumpor (1941), Omer Dum-
Ćićo” pod zapovjedništvom Marka Radića vojčicu iz Raštana toga dana u predvečer- por (1928), Ermin Salčin (1981), Osman Vej-
Make. Iz smjera obale Neretve napadale su zović (1948.) i Ramiz Salčin. Mjesec nakon
jedince Prve i Treće bojne HVO-a. Fokus Vojnici HVO-a ušli su u kuću tih događaja bojovnik HVO-a Brane Savić
njihovog napada bila je kuća Uzeira Begle- zvani Coja (srpske nacionalnosti) iz auto-
rovića, u kojoj su se osim njegove porodi- a da im nije pružen nikakav matskog oružja ubio je Osmana Dumpora
ce nalazili i pripadnici Armije R BiH koji otpor niti je na njih ispaljen (1917). Osman je bio bolestan i u poznim
u tom trenutku nisu bili na stražarskim godinama života. Tokom rata iz Raštane je
mjestima. Vojnici HVO-a ušli su u kuću i jedan metak. Psovali su nestalo osamnaest civila za čiju se sudbinu
a da im nije pružen nikakav otpor niti je i maltretirali zarobljene nikada ništa nije saznalo.
na njih ispaljen i jedan metak. Psovali su
i maltretirali zarobljene kojima nisu po- kojima nisu pomogle nikakve UGLJENISANA TIJELA
mogle nikakve molbe i preklinjanja da ih molbe i preklinjanja da ih Nekoliko dana nakon borbenih akci-
poštede, niti su im mogle pomoći Ženev- ja i počinjenog zločina bojovnici HVO-a
ske konvencije o ratnim zarobljenicima. poštede, niti su im mogle sakupili su leševe i dislocirali ih iz Raštana.
Svirepo su ih ubili. Na njih su bacali ruč- pomoći Ženevske konvencije Na ovim poslovima radili su zatvorenici iz
ne bombe, ispaljivali RPG-ove i strijelja- logora “Heliodrom”. Pokupili su približno
li ih iz automatskog naoružanja. Tako je o ratnim zarobljenicima. dvadeset leševa i zakopali ih u masovnu
ubijeno osam pripadnika Armije R BiH: grobnicu u mjestu Miljkovići. Dio njih je
Azer Resulović (1972), Senad Ćatić (1966), Svirepo su ih ubili. Na njih razmijenjen u martu 1994. godine. Tijela
Hamdija Alispahić (1942), Džafer Bilić su bacali ručne bombe, su bila ugljenisana pa ih rodbina nije mo-
(1970), Ibrahim Čukur (1953), Dervo Ga- gla prepoznati.
dara (1961) i Avdija Mehić (1954). Potom ispaljivali RPG-ove i To su uspjeli tek nakon ekshumacija i
su pripadnici HVO-a rafalnom paljbom strijeljali ih iz automatskog stručnih analiza Komisije za traženje ne-
ubili Uzeira Beglerovića (1943), njego- stalih 1998. godine. Te godine u Mostaru
vu suprugu Ćeru, rođenu Hodžić (1948), naoružanja. je 9. maja organizirana zajednička dženaza
kćerku im Šaćiru Belgerović (1980), dru- ubijenim civilima i vojnicima čija su tijela
gu kćerku Edinu Beglerović (1973) i treću je silovalo je jedanaest vojnika. Prvi među razmijenjena. Dženazi je prisustvovalo više
im kćerku Fadil Beglerović udatu Mujić njima, tako kažu dokumenti, bio je izvjesni od 10.000 ljudi. Ispred njih našlo se 186 ti-
(1968). Nakon svirepog ubistva, zločinci D.T. Nakon ovog strašnog zločina izbezu- jela, koja su kasnije pokopana u 17 harema
su zapalili kuću zajedno sa svim tijelima. mljena djevojčica istrčala je iz kuće u koju na području Mostara i donje Hercegovine.
U dokumentima koje posjedujemo iz su je bili doveli. Nije mogla plakati, jer je Nažalost, još je veliki broj onih za či-
navedenog opisa jasno se zaključuje da je sve suze isplakala tokom mučenja. A bilo jim se posmrtnim ostacima i dalje traga, a
riječ o klasičnom zločinu protivnom običaju ju je i stid majke, brata i komšija. Njoj su, među njima i za tijelom rahmetli Uzeira
ratovanja i odredbama Ženevske konvencije kao uvertiru u taj monstruozni čin, pret- Beglerovića. Vrijeme neumitno prolazi.
o postupanju s ratnim zarobljenicima, jer hodno ubili oca. Žene i djeca u večernjim Činjenice o tome šta se dešavalo u Mosta-
nad njima nije proveden nikakav zakonima satima protjerani su preko Neretve u smje- ru, na kakav su monstruozan način ubija-
propisani postupak i kao takvi nisu smjeli ru Vrapčića. Za njima su pucali da bi ih što ni civili i zarobljeni vojnici Armije R BiH,
biti pogubljeni. Članovi porodice Beglerović više uplašili. U isto vrijeme, put kojim su polahko se zamagljuju. Dokumenti o zloči-
nisu imali nikakve odgovornosti za oruža- se kretale bio je granatiran. nima i arhivska građa koja o tome govori
ne sukobe između zaraćenih strana, pa im U opisima zločina navodi se i to da je odavno su skrajnuti iz fokusa zanimanja
je po istim tim Ženevskim konvencijama jedan od ubijenih preselio od posljedica društvenih i političkih struktura. Ili su ne-
život bio zaštićen, kako tjelesni integritet granatiranja. Njegov otac pokušao je u ve- dostupni, ili za njih nema zanimanja. Tek
tako i sva druga prava. černjim satima otići do Mjesne zajednice historijske odgovornosti radi, iz te građe,
i do komšija s namjerom da iskopa mezar koja je i autoru ovog teksta dostavljena kao
UBISTVA CIVILA I SILOVANJE u mjesnom haremu i na dostojanstven na- i brojnim drugim novinarima u Mostaru
Istog dana u 14 sati pripadnici HVO-a čin ukopa sina. Niko ga od prisutnih od te nakon Agresije, da ne bi kupila prašine po
počinili su zločine pred kućom Mirsada namjere nije mogao odvratiti. Upravo tada policama, nastao je i ovaj tekst. n

STAV 2/9/2022 45