Page 42 - STAV broj 391

DRUŠTVO

imamo i dva mekteba u Zapljevcu i Hla- reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i koja je pravila sebi miraz, tj. otkala je ći-
dilima. Nažalost, vjerske aktivnosti u tim Hercegovini Mustafa-efendija Cerić, koji je lim i stavila u svoju seharu. Međutim,
mjestima svedene su na ramazanske aktiv- još kao softa boravio ovdje tokom ramaza- završila je tragično. Dok je čuvala stado
nosti iz razloga što tu još nema povratni- na. Tada se još uvijek klanjalo po kućama, ovaca, napali su je medvjedi. Zadobila je
ka. Sama migracija stanovništva Ustiprače a on je prvi dao prilog za izgradnju naše teške rane koje u to vrijeme nije mogla
počela je kada je formirano jezero Drina. ljepotice. Od tada su Bošnjaci na šinama, preživjeti. Njeni roditelji odlučili su ći-
Svu plodnu zemlju, koja je nekada pripa- između voznih linija, iz Međeđe dovlačili lim iz njene sehare dati našem džematu.
dala Bošnjacima, danas prekriva voda, a ciglu od porušenih objekata i pravili dža- Stavimo li neka tužna dešavanja iz proš-
od bivšeg sistema Bošnjaci su dobili to- miju”, priča nam efendija Ćulov. losti nastranu, džamija u Ustiprači ima
liko novca da su mogli napraviti jednu On nam također pripovijeda o nači- neku svoju nafaku. Kada je 1997. godine
kuću u Sarajevu ili kuću iznad Drine. To nu na koji je prvi tepih dospio u džemat formirano prvo povratničko šatorsko na-
je bila inicijalna kapisla za pomicanje či- u kojem je danas imam. selje, odmah je počela i obnova džamije.
tavih porodica. Interesantno je da je prvi “Prvi tepih ovoj džamiji poklonila je Godine 2003. uz veliku pomoć Muftijstva
prilog za izgradnju ove džamije dao bivši jedna porodica iz Rudog. Imali su kćerku goraždanskog i muftije Hamed-efendije
Efendića konačno je ovaj objekt završen
“Uvijek se može promijeniti stanje nabolje, ali nigdje nije idealno. i svečano otvoren. Osim džamije, u našem
kompleksu nalaze se i vakufska kuća, ab-
Najgore je što ovo mjesto lagano umire – ljudi nemaju posao i desthana, gasulhana te spomen-obilježje
primorani su ići, a oni što ostaju uglavnom su penzioneri. Znači, stradalima Bošnjacima u minuloj agresiji.
Centralna tačka naš Bošnjaka je džamija,
čitavo ovo naselje živi od penzije do penzije. Uprkos svemu, ja ona nas nikada nije izdala. Moje kolege
sam zadovoljan. Imam minimalnu penziju, živim sa suprugom i i ja, koji smo raspoređeni od Višegrada,
Rudog, Rogatice, prije svega smo efendi-
ne žalim se. Neko ima hiljadu maraka penziju, a opet mu malo. je, od 1. do 15. u mjesecu poštari, donosi-
Da im daš dolinu zlata, oni bi tražili još jednu. Takvi ne mogu mo im penzije, a od 15. do kraja mjeseca
plaćamo im račune te ih po potrebi raz-
biti sretni, trebaju malo misliti i na onaj svijet.” vlačimo gdje je potrebno. Dakle, mi smo

42 2/9/2022 STAV