Page 47 - STAV broj 391

šezdeset i pet pripadnika Teritorijalne od-
brane Bosne i Hercegovine.
U vrijeme napada koji su se desili
krajem augusta 1992. godine Nermin
Begić obavljao je dužnost zamjenika ko-
mandanta Trećeg bataljona Teritorijalne
odbrane Općine Lukavac. Prisjećajući se
samog početka Agresije na Bosnu i Her-
cegovinu i prilika u ovom lukavačkom
mjestu, u razgovoru za Stav Begić je na-
veo da se prvi napad desio 19. maja 1992.
godine, a kasnije je bilo manjih pokušaja
zauzimanja Dobošnice. Položaji Trećeg
bataljona Teritorijalne odbrane Općine
Lukavac bili su okrenuti prema planini
Ozren, prema mjestima Sižje i Krtova, a
s druge strane položaji su bili od Ratiša
prema Šikuljama i okrenuti ka Smolućoj.
“Krajem augusta dobili smo obavje-
štajne podatke od naših kolega iz rejona
Doboja, gdje je usko grlo, da je primije-
ćeno enormno gomilanje neprijateljskih
snaga prema Ozrenu. Kasnije se to ispo-
stavilo tačnim, a sve smo informacije pro-
slijedili pretpostavljenoj komandi. Godi-
nama poslije saznali smo da neki njihovi
komandanti ovu bitku ubrajaju među de-
setak najjačih u toku rata u cijeloj Bosni
i Hercegovini, imajući u vidu snage koje
su angažirali, prema broju ljudstva i teh-
nike na ovako malom prostoru. Bio je tu
vojnika iz Semberije, Bijeljine, Brčkog,
njihovi “Panteri”, i bili su sigurno jači
od nas. Nama je u ispomoć došao znatan
broj ljudstva s područja Lukavca, a mno-
go su nam pomogli i momci iz Živinica i
Banovića, koji su ovdje držali rejone od-
brane. Najveći napad na nas počeo je 26.
augusta 1992. godine, dok je 27. august
bio mirniji, ali smo znali da nešto spre-
maju, a oni su svoj pravac pomjerili dolje
ka našoj Drugoj četi, u rejonu Gnojnice.
Paralelno su napadali i iz Smoluće. Iz-
vršili su proboj linija Druge čete iz dva
pravca i onda je nastao belaj. Naši zadnji 17 sati izašli smo iz ovih dijelova izvla- se mi s njima tukli, nego iznad, u Srednju
položaji pali su 29. augusta. Već dan posli- čeći preostali posljednji dio snaga, a oni, Dobošnicu, Gnojnicu, i u Hamziće. Jedna
je oni su zauzeli ovaj dio. Mnogo ljudi je kako su na kojem pravcu imali uspjeha, je bomba u Gornjoj Dobošnici zatrla tri
izginulo iz Modraca, Živinica, a mislim čistili su teren. Zapravo, kako su gdje generacije porodice Salibašić, kompletno
i iz Banovića”, naveo je Begić. ulazili, ubijali su civile, i stare i nemoć- sve od unučadi, do djeda i nene. To je bio
On pojašnjava da su to bili početni ne ljude”, pojašnjava Begić direktan pogodak u kuću u koju su se oni
ratni mjeseci i da nešto više osim volje, Uz pješačke borbe i agresorski avioni sklonili. Prizor je bio užasan. Ubijeni su
srca i hrabrosti, branitelji nisu ni imali. izveli su nekoliko napada. Nisu bombardi- tada Hasan Salibašić (1940), njegova su-
“Svi su bili angažirani, imali smo neke rali položaje odbrane, nego civilne objekte. pruga Rahima Salibašić (1941), sin Bajro
jedinice, ali nismo bili najbolje organizi- “Bilo je to bombardovanje po dubini. Salibašić (1965), snaha Hazemina Saliba-
rani. Sistemi veze i komunikacija bili su Nijedna bomba nije pala ovdje gdje smo šić (1964), unuka Amela Salibašić (1982),
vrlo slabi, ali davali smo svoj maksimum unuk Damir Salibašić (1987), kćerka Ba-
u takvim okolnostima. Uz pomoć koja Mnogi su ubijeni iz hrija Garagić (1968), unuka Lejla Garagić
nam je došla sa strane, pružili smo nad- (1988), unuka Dinela Garagić (1990), zet
ljudski otpor, ali ipak ovo mjesto nismo neposredne blizine pucnjima Dževad Ademović (1963), kćerka Advija
uspjeli odbraniti. Kada je ovaj dio pao 29. u potiljak, neki su zaklani, Ademović (1970) i unuk Elvis Ademo-
augusta, organizirali smo liniju odbrane vić (1989).”
u rejonu magistralnog puta Tuzla-Doboj, a neki bacani sa stokom Safet Mujagić, bivši pripadnik i voj-
od Dobošnice putem prema Gnojnici. u bunare, jedan je čovjek nik Teritorijalne odbrane Bosne i Herce-
Blokirali smo taj dio i tog dana su bile govine iz čete iz Gornje Dobošnice bio je
aktivne borbe sve do večernjih sati. Oko zaklan strpan u šaht... na položajima prema Smolućoj.

STAV 2/9/2022 47