Page 59 - STAV broj 391
P. 59

II                              ih, prepasti... Isfolirat ću strogi Muradi-
            Vani kiša postepeno prelazi u snježne   fov glas, a one će pobacati cigarete i bje-
          pahuljice. Unutra traje dosadni čas biolo-  somučno trčati... To je plan.
          gije. “Bosna i Hercegovina bogata je zemlja   Prilazim. Osluškujem. Razgovaraju.
          i u pogledu biodiverziteta. Na malom pro-  “Izudin je pravi frajer”, kaže F. “Meni je
          storu imamo nekoliko klimatskih pojase-  Damir”, dodaje A. “Ma pusti ga, čudak i
          va, a ovdje uspijeva gotovo sve. Dubravska   štreber. Nikad nisi nasigurno s njim”, objaš-
          visoravan, delta Neretve daje prinos nekih   njava F. “Al’ je pravo sladak, priznaj”, reče
          kultura tri puta godišnje... Zamislite da je   M. “Dobro, jest. Ok. Al’ meni treba frajer.
          Bosna ravna ploha. Ove naše planine, i paš-  Neko s pljugom, sa stavom, s dugom ko-
          njaci i šume, staništa za biljne i životinjske   som, da osjetim leptiriće u stomaku kad
          vrste. Pritom nas štite od zemljotresa, ra-  ga ugledam”, pojašnjava E.
          zornih oluja...”, objašnjavao je s ljubavlju   Niz stubište neočekivano silazi nastav-
          nastavnik Muradif. Meni se nametnulo dru-  nica tjelesnog Anđelka. Pomislih, sve će
          go pitanje. Da li je bogatstvo u resursima,   upropastiti. Preprečujem joj put. “Dobar
          u biljnom i životinjskom svijetu prednost   dan nastavnice”, rekoh glasno da bi dje-
          ili prokletstvo? Uvijek nasrću na ovu ze-  vojčice čule. Anđelka me čudno pogleda,
          mlju, uvijek bi da je podrede, kolonizira-  valjda što sam joj stao na put i odgovori:
          ju, otmu, raskomadaju! Da smo pustinja,   “Dobar dan.”
          možda nikome ne bismo bili zanimljivi?   Izmakoh se i provirih. Više nikoga nije
            “Kulo”, reče nastavnik Muradif oštrim   bilo u holu. Samo su nedopušene cigarete
          glasom, podiže kažiprst, uvi ga oko neke   svjedočile o maloprijašnoj konverzaciji.
          svoje osi, protegnu se potom, zaokrenu u   Vraćam se u učionicu. Gledam prema
          lijevu stranu i blago spusti glavu strijelja-  Mejri. Odlučio sam postati frajer. Onako
          jući me pogledom. “Molim”, odgovorih.   kako se traži. Pušiti i pustit dugu kosu. I   Vraćam se u učionicu. Gledam
          “Šta sam zadnje rekao, ponovi”, reče stro-  vježbati pogled. Ko Marlon Brando s onih
          go. Sliježem ramenima, počinjem pričati o   postera, kad je bio u ranim dvadesetim.  prema Mejri. Odlučio sam
          biodiverzitetu... “Nešto si i slušao, govorio   Sve je stvar vježbe. Moram i do Menona.   postati frajer. Onako kako se
          sam o Peručici, jednoj od rijetkih prašuma,   Nabildat ću bicepse, tricepse, ono što se
          izvorno očuvanih šuma u Evropi. Pažljivo   vidi, mišice...           traži. Pušiti i pustit dugu kosu.
          slušaj, keca ću ti upisati ko kuću! Negdje                           I vježbati pogled. Ko Marlon
          si odlutao. Kamo si to otišao”, povišenim   IV
          tonom mi se obraćao nastavnik. Promr-  Uspeo sam se na drugi sprat. Uzeo sam   Brando s onih postera, kad je
          mljah jedva čujno: “Do Sahare.”   šibicu, grumen duhana i listiće. Motam.   bio u ranim dvadesetim. Sve
            Iza mene se zasmijaše Bipa i Elvir. Vje-  Sasvim mi dobro ide. Već sam dva puta
          rovatno su me čuli. “Ponovi šta si rekao”,   izmotao, smotao, zavio duhan u bjelkaste   je stvar vježbe. Moram i do
          sada već galami nastavnik. Šutim. “Šta je   listiće. Bit će dovoljno za danas. Stajem  Menona. Nabildat ću
          rekao, Senade”, obraća se Bipi. “Do Saha-  pred najlon na prozorima. Služi mi kao
          re”, prenosi Senad moje riječi. “Molim? To   improvizirano ogledalo. Nije tako prozir-  bicepse, tricepse...
          je neka provokacija? A šta ćeš tamo”, sada   no, ali se vide konture. Raskopčavam ko-
          prilično iznervirano nastavlja nastavnik   šulju, stavljam cigaretu u donji dio desne   kada ti kažem”, ponovi mati. Nevoljko
          s pitanjima. “Da se sunča”, dobaci neko.   strane usne. Samo mi je još nedostaju kapa   pristajem. “Pa ti si pušio!”
            Cijeli se razred sada grohotom smijao.   i Harley-Davidson.           Crvenim se poput najgoreg lopova upra-
          Nastavnik Muradif lupi jednom, dvaput,   Pušim! I sve mi se više počinju sviđati i   vo uhvaćenog na djelu. Mati sjeda. Prilično
          triput dnevnikom o stol prije nego nas je   okus, i miris, i ritual, i ono u šta se pretva-  je iznenađena. “Pa ti... ti si pametno dije-
          primirio. Ponovo stavlja kažiprst u orbitu,   ram. U opasnog lika. Bit ću interesantan.   te...”, vrti glavom. “Ne mogu da vjerujem...”
          usmjerava ga k meni, i prijeteći poručuje:   Ne više čudak, niti štreber. Palim drugu   Kao da nisam tu, majka i dalje vodi
          “Pržit ćeš se ti sljedeći put, al’ ne u Sahari,   cigarete. Sad mi to ispuhivanje, fućkanje,   monolog. “Upravu je tata, sve vrijeme...
          nego pred tablom. Sprem’ se da odgovaraš   bolje ide, mogu kontrolirati protok dima,   brzo mu nestaje duhana.” Sada mati hoda
          kad si tako pametan.”             mogu napraviti kolutiće, mogu zadržati   ukrug, uznemirena, ljuta, povrijeđena. Sto-
                                            dim i ispuhati ga na nos...        jim, čekam “smrtnu presudu”...
            III                                Sve je bilo savršeno, kada začuh klepet   “Koliko dugo”, konačno mi se obrati.
            Veliki je odmor. Imamo petnaest mi-  papuča. Neko je krenuo na sprat. Istrčavam,   “Tri dana”, odgovorih. “Ne laži me više.
          nuta do povratka na čas. Možda i dvade-  vidim mamu kako se penje. Bacam duhan   Duhana odavno nestaje. Ponavljam, koliko
          set. Sljedeći čas je kod Kadrije. A njoj će   u šolju, sipam vodu. Vraćam se u hodnik,   dugo”, pita ponovo mati. Sada već plačem,
          trebati vremena da dođe.          nervozan, pravim čučnjeve.         narušeno je dugo građeno povjerenje. “Tri
            Izašli smo ispred učionice. Kiša je   “A gdje si to bio? Cijelo vrijeme te   dana, a prije toga drugima sam nabavljao
          prestala. Grupa djevojčica momentalno je   zovem. Dolje ti je ručak”, govori mama.   duhan”, odgovaram kroz plač. “Ko još? Uo-
          ušla u hol pete lamele. Osmi smo razred.   “Ma ovdje”, istrzano odgovaram. “Vjež-  stalom šta me se to tiče”, konstatira mama.
          Prve cigarete. Prve ozbiljnije simpatije.   bam!” I dalje sam radio čučnjeve. Mati   Pogleda me u oči: “Da to više nisi ra-
          “Dođi s nama”, s osmijehom me doziva   me pogleda. “Negdje mi se osjeti dim”,   dio!” Izlazi iz prostorije, ljuta.
          Mejra. Ima nešto zavodljivo u tim smi-  govori. Ulazi u prostoriju. Preko prozo-  Neću pušiti! Odlučio sam. Ostaju bil-
          jalicama. Pravio sam se da je nisam čuo.   ra je najlon. Ne mogu se otvoriti. Nisam   danje i duga kosa. Valjda je to dovoljno da
          Odlazim iza zgrade i ulazim s druge stra-  izračio. “Dođi ovamo”, strogo mi naređu-  budeš prihvaćen od opakog ženskog tinej-
          ne u nadi da ću im se prikrasti, iznenaditi   je. “Otvori usta!” Odbijam. “Otvori usta,   džerskog svijeta?    n


                                                                                                    STAV 2/9/2022 59
   54   55   56   57   58   59   60   61   62   63   64