Page 64 - STAV broj 391

DRUŠTVO

Taj njihov način poslovanja udalji ih i
od ljudi iz vlastitog esnafa i između njih
i ostalih trgovaca protegnu se sasvim ja-
sna granica. Ona dovede pred njih ljude
koje neprilike baciše u krajnje očajanje
a već bijahu toliko uzimali na zajam da
u butum šeheru ne ostade niko ko bi im
htio pomoći. Tako se Očaktani počeše ba-
viti lihvarstvom i njihova nemilosrdnost
brzo ih učvrsti u ovom poslu. Lihvarenje
ih sve više zahvataše i ukorjenjivaše se u
njihovoj naravi i karakteru, a trgovina
im sada postade tek sporedno zanima-
nje. Pozajmljivali su novac, rado, ali uz
masnu kamatu. Kazivalo se kako su toli-
ko vješti u ovom poslu da im i sarajevski
Jevreji zaviđahu. Nije se rodio taj majčin
sin koji bi njima ostao dužan, perutali su
nemilosrdno, do gola.
Samo prohujale nespokojne sarajev-
ske noći znaju koliko je majki zaplakalo
zbog Očaktana, koliko je puta uz njihovo
prezime postavljeno pitanje: “Pa zar se ti
čifuti ni Boga dragog ne boje”, koliko je
kletvi bačeno na njih i koliko su sihri sa-
rajevske gatalice podmetnule pod njiho-
ve kapije. Uzalud, ništa ih nije smilovalo.
Ozbiljno se govorilo da je bilo i onih koji
su se, stisnuti nemilosrdnom očaktanskom
šakom, popeli na Jekovac i odozgo se hit-
nuli sa stijene ili se zaklatili na vješalima
privezanim za strop vlastitog dućana prije
nego ga preuzmu Očaktani. Na kraju, ljudi
ih sasvim odbiše od sebe i postaviše pred
njih debele zidove prezira i uskoro se nad
šeherom izvi ovakva pjesma: “Blago tebi,
sinja kukavice / Kad ti kukaš u šumi na
grani / A nijesi Očaktanu dužna.”

TIHI NASLJEDNICI
Kažu da je ova kuća sagrađena od li-
hvarenja, da su joj temelji najteže kletve,
duvarovi od jetimskih suza, a krov od
svijet neće ponijeti ni koliko je crno pod bi da dadnu za duplo, govorilo se o njima, crnih udovičkih marama i da se u njoj
noktom i da će ta kuća, možda, već sutra a kada kupuju, onda bi džaba. Oni ti, moj ni jedna porodica neće razgranati dalje
biti tuđa, oni sačekaše da majstori završe jarane, na kraju obesmisle i trgovinu i uži- od četvrtog koljena. Eto, tako je bilo i s
s poslom i dobiše ih upola cijene, jer su vanciju koju osjete obje strane – i onaj koji Očaktanima. Zna se da je posljednji u ovoj
već došli i već su tu i nikakvi im putni kupuje i onaj koji prodaje – kada se krene u kući živio Muharem-aga Očaktan i da se
troškovi ne trebaju. dotjerivanje cijena, pa ko će koga nadbiti i u njoj rodilo četvero djece. Dva muškića
Ti Očaktani bili su ljudi zatvoreni, a nadmudriti i ko će prvi popustiti. Svaki tr- stiže kletva onih kojima je lihvarenje is-
ruka im bijaše stisnuta dozlaboga. To je ono govac radi ovaj posao i radi meraka i čovjek pilo kosti, te umriješe mladi i ne ostaviše
što se govorilo po čaršiji, a o tome kakva je biva sasvim ispunjen kada se dovrši trgo- iza sebe potomstva, a djevojke se udadoše
bila atmosfera u ovoj kući, iza kapija, i ka- vina i složi cijena pa se onda naruči kahva i očaktanska loza se zatrnu. Starija, Aiša,
kvi su odnosi vladali između njih, malo se da se u hajru zalije dogovor. Ali treba znati ode na Kovače za janjičarskog serdengend-
toga i u ono vrijeme znalo. Naprosto im nji- gdje su granice i mjere, jer s kim ćeš sutra žiju Abdulah-agu iz poznate porodice Ha-
hovo zanimanje, kojim su zarađivali koru trgovati ako sabiješ u zemlju, sasvim, onog lilbašića, koji onomad bijahu u smrtnoj
hljeba nasušnog, nije dopuštalo da budu s kojim trguješ danas. A i to se dešavalo. Ti zavadi s Morićima, a Fatima udade se u
drugačiji. A ima i onih koji tvrđaše da su Očaktani ne znavahu tih mjera i granica, pa Potoklinicu za nekog Penjavu. I Halilbašići
oduvijek, otkad Sarajevo zna za njih, bili bi na kraju neki još nesazrio trgovac, vrabac, i Penjave spominju se među agama Saraj-
takvi. Uglavnom, na zelenu granu, kako to kako se veli, potpuno izgubio živce i hitnuo lijama koji u narodnoj pjesmi piju pivo na
Sarajlije i danas vole reći, sjedoše baveći se bi taj fes s glave i opsovao: “Evo vam, na, Ilidži pokraj Željeznice, a u društvu im i
trgovinom. Onakvi, čuvarni i sposobni po nosite džaba, s hajrom vam bilo.” Morići, i Džindžafići, i Dženetići, i Tur-
cijeli dan naganjati se oko cijene, pa makar I najstariji trgovci s Baščaršije govora- hanije, i Muzdedžije, i Vatrenjaci, i Tur-
samo za jednu akču, bijahu na glasu među hu da takvu tvrdoću nisu sreli ni u Paza- nadžije, i Tahmiščije, i Odobaše, i Pinjo
trgovcima kao tvrddžije. Kada prodaju, ti ru, ni u Stambolu, ni u Damasku, nigdje. bajraktare s Bjelava.

64 2/9/2022 STAV