Page 63 - STAV broj 391

rastočena vrata zbijaju se u dovratcima, SARAJEVSKI LIHVARI
njišu se zahrđale kvake i boje se srebrom, Hadžišabanoviće, porodicu koja ostavi
slomljeno staklo sastavlja se u prozorima, iza sebe dva vrijedna nacionalna spome-
uzdižu se dimnjaci, roda postaje sve ma- nika, kuću u Sarajevu i vilu na Palama,
nja i zavlači se u ljusku jajeta osamljenog historiji predstavi njihov rodonačelnik,
usred gnijezda, iz kuće ciči smijeh i miris sarajevski kazandžija Hadži-Šaban. On
pržene teletine vije oko posustalih borova, sredinom 18. stoljeća temeljito popravi i
u strehama pijuču lastavice, u bašči oku- olovom prekri džamiju na Baščaršiji, za-
pljeni oko visokih čajnika smiju se ljudi, pisuje dva stoljeća kasnije Hamdija Kre-
zelen balon leti zrakom, uskače djetetu u ševljaković u knjizi Esnafi i obrti u starom
usta i vraća mu sav zrak iz sebe i postaje Sarajevu. Dok je Hadži-Šaban dovlačio naj-
dječački smijeh, i dunđeri, skele, kucanje vrednije olovo i tragao za najumješnijim
čekića, škripa dlijeta, i kloparanje gatera majstorima, trošeći svoje bogatstvo za opće
i zvižduk blanje i na posljednjoj stranici dobro, gore, poviše Baščaršije i Kovača,
zaglavljenoj između kažiprsta i palca otva- iza Mišćine džamije, na Patkama, jedna
ra se stolarski atelje, na sve strane razba- druga porodica, Očaktani, gradili su kuću
cani dekorativni elementi, u uglu radni za sebe i za svoj račun, ne mareći mnogo,
sto svezan svjetlom s prozora, za stolom, nikako, za opće dobro i za društvenu stvar.
pogrbljen i sav neprirodno uzdignut na- Bili su tako škrti i ustezljivi od svakog su-
prijed, sjedi čovjek, zavirujemo mu preko višnog troška da su na sve načine gledali
ramena, vidimo istu ovu vilu vraćenu kroz kako da nedjeljom privole neimare koje
vrijeme, razidanu, sabijenu u svoj prapo- je Hadži-Šaban dovlačio iz Raške, iz Du-
četak, u crtež, u zamisao, u san, a kalendar brovnika, odasvud, da rade za njih kako
iznad projektantove glave upućuje na go- sami ne bi morali plaćati troškove puto-
dinu 1909, tad nam sve biva jasno, to pred vanja i smještaja dunđerima koje bi sami
nama sjedi August Tabory, sav zanesen on dobavili. A onog dana kada Hadži-Šabanu
izlijeva iz sebe misao o ovoj vili i šapuće: prekipje, pa im reče da se ostave ćorava
“Prije svega ipak bijaše riječ.” posla i da sa sobom niko od nas na onaj

STAV 2/9/2022 63