Page 65 - STAV broj 391
P. 65

samoj obali Miljacke i sve više boraviše u
                                                                               njoj. Tako bijahu bliže pilani pa ne morahu
                                                                               svakodnevno putovati iz Sarajeva, kaza-
                                                                               še jedni, a drugi da se i sami bojaše kletvi
                                                                               bačenih onomad na Očatkane i da im ni-
                                                                               kada nije bilo sasvim svejedno zanoćiti u
                                                                               kući koju naslijediše od tih ozloglašenih
                                                                               sarajevskih lihvara.

                                                                               OSVETA DUVAROVA
                                                                                  Išlo je Hažišabanovićima berićetno.
                                                                               Ispred njih uz Jahorinu sterahu se ne-
                                                                               pregledne šume, da ih hiljade drvosječa
                                                                               siječe hiljadu godina pa da im se opet ni
                                                                               za trag ne zna. Iza njih bijaše pruga koja
                                                                               je oblovinu raznosila cijelim svijetom, a
                                                                               za dobrom jelovinom će i do kraja du-
                                                                               njaluka biti interesa. Ponad njih bijaše
                                                                               najmoćnije svjetsko carstvo, a kraljevski
                                                                               i carski službenici sve češće bijahu nji-
                                                                               ni gosti i uskoro se do Beča proširi priča
                                                                               kako je ovdje vazdušna banja. Izgradiše
                                                                               oni na Palama, uz već postojeće dvije vo-
                                                                               dene, i pilanu na paru, pa dvije u Fojnici,
                                                                               i tako, svi zaboraviše priču kako se ni do
                                                                               trećeg koljena nije razgranala loza onih
                                                                               koji živješe u kući izgrađenoj lihvarskim
                                                                               zlatnicima očaktanskim.
                                                                                  Kažu oni sasvim praznovjerni da je
                                                                               plamen koji 1929. godine zahvati kuću
                                                                               očaktansku bio tek opomena i da su se
                                                                               tada, ako su željeli da spasu bogatstvo
                                                                               svoje, Hadžišabanovići trebali potpuno
                                                                               preseliti na Pale. Ali oni se ni ne osvrnu-
                                                                               še na ove priče, tek odmahnuše rukom,
                                                                               nazvaše ih bapskim i, kao da se inate tim
                                                                               zlim jezicima, oni obnoviše kuću i restau-
                                                                               riraše je do u detalj, da se ni po čemu ne
                                                                               razlikuje od kuće koju iza sebe ostaviše
                                                                               Očaktani. Ne sastaviše se otad nad Jaho-
                                                                               rinom ni dva desetljeća, a Hadžišabano-
                                                                               vići ostadoše bez ičega. Sve njihove pilane
                                                                               nova vlast preuze sebi i stavi ih pod dr-
            Uskoro se u ovu kuću useli Fatima   Uz kuću naslijediše Hadžišabanovići   žavnu upravu, a na kraju im uze i kuću i
          sa svojim mužem, ali se ni Penjave ne   i staru vodenu pilanu gore pod izvorom   proglasi je narodnom. Otad u njoj nema
          razgranaše. Ni oni ne imadoše muškog   Paljanske Miljacke. Ali, budući da ne zna-  pravog života, tek s vremena na vrijeme
          poroda, a kuća nakon njih, opet po žen-  doše šta će s njom, i dalje trgovaše bakrom,   usele se filmadžije i glumci pa imitiraju
          skoj liniji, pripade Hažišabanovićima.   kalajem i kazandžijskim proizvodima.   život i zasipaju po njenim sobama izmi-
          Tada se po čaršijskim budžacima kovači   Drugi pak kazuju da pilanu nisu dobili u   šljene priče i likove i njihove nevjerovat-
          legendi dosjetiše Haži-Šabana i njego-  naslijeđe već da su je kupili kada uvidješe   ne sudbe, a da nikome od njih ne padne
          vih riječi kako će ova kuća jednog dana   da kazandžijski posao zamire, a po razgra-  na pamet da osmisli takvu priču u koju bi
          biti tuđa. Neki dodaše da je kazao i ovo:   naloj mreži pruga uskog kolosijeka, poput   usjekao i sudbine i karaktere Očaktana, i
          “Možda i moja, ko zna, kismetski su čvo-  crnih aždaha, tutnje garave lokomotive i   Penjava, i Hadžišabanovića, svih, koje ova
          rovi nerazmrsivi.” I pri ovim riječima   dimom svojim omataju vagone prepunje-  kuća nadživi. Upravo zbog toga, iz inata,
          oni koji pripovijedahu ovu priču podigli   ne oblovinom koju raznose širom carstva.   kazali bi oni koji izmišljaju legende, pla-
          bi pogled visoko uz jablanove sve dok   Bilo kako bilo, Hadžišabanovići se tada   nu ona 2009. godine i u eksploziji plina
          njime ne bi dohvatili alem Baščaršijske   dadoše u poslove s drvetom i tu neugled-  nestadoše i perzijski tepih s licem kralji-
          džamije i u čudu zapucketali jezikom od   nu pilanu, izgrađenu još 1737. godine,   ce od Sabe, i stogodišnje porculansko po-
          nepce, ibreteći se i kazujući po prilici   pretvoriše u moderno preduzeće i okači-  suđe, i zavjese, i rezbarije, i minderluci,
          ovako: “Eto što ti je Božiji naum, nje-  še firmu: “Pilana braće Hadžišabanović.”   sve. Kao da je htjela da je na kraju ostave
          mu insan nikada ne može dohakati, ko   Uskoro sva zemlja oko Gradine na kojoj   na miru i oni koji imitiraju život po nje-
          bi mogao i pomisliti da su sinovima tr-  čuči srednjovjekovna utvrda bosanskih   nim sobama, kada već stvarnog života u
          govca Hadži-Šabana dok je on poprav-  vlastelina Pavlovića, koji nekad vladaše   njoj nema niti ikog na kome će istresati
          ljao krov ove džamije kuću ustvari gra-  ovim krajem, pripade Hadžišabanovići-  davne kletve koje joj napinju duvarove i
          dili očaktanski lihvari.”         ma. Izgradiše oni vilu ispod Gradine, na   strehe i nikako joj ne daju mira.   n


                                                                                                    STAV 2/9/2022 65
   60   61   62   63   64   65   66   67   68   69   70