Page 69 - STAV broj 391

KRIVO SRASTANJE

Da ne bude što ne mora biti
BORBA ZA

DAJANKUŠU

Skamenjen, ne rekoh ništa. I on zašuti. Iste večeri prisjetih se da
sam nekad i negdje, pišući o Koraju, ponešto rekao i o Dajankuši,
Piše: pa se dadoh u potragu za tim tekstom. I nađoh ga.
Sadik IBRAHIMOVIĆ

vog ljeta, za kratkog susreta Koraj, Koraj koji sam neizmjerno volio Netremice gledam u rečenicu: Kako
s meni dragim M. M., porije- i, opčinjen njegovom ljepotom, uvijek god, postoji i danas. Teško mi je. M. M.
klom iz Koraja, doznao sam da mu se vraćao i radovao. Stoga, ne bih li zasigurno još teže, rođen je u Koraju, a
Ou ovom mjestu čuvene česme nekako samog sebe zavarao, oborih gla- evo i zapisa Alije Hamzića o tome, kri-
Dajankuše više nema. vu i krenuh dalje. tika zapravo:
– Kako nema? Stižem u Donju Mahalu, također “Danas nasilno presahla, ostavljena
– Nasilno je presahla. Njeno je izvo- opustjelu i načičkanu novoizgrađenim, sama sebi, napuštena, zapuštena, preva-
rište preusmjereno. nenastanjenim kućama. Uzgred, hro- rena, unesrećena, umukla od stida... Ubi-
– Ko je to učinio? ničari vele, napose Alija Hamzić, da je jena je tradicija, historija, identitet sredi-
– Nažalost, barem sam tako čuo, “izvo- ova mahala najstarija u Koraju, sudeći ne i simbol života pod nebom korajskim.
đači radova” su domicilni poslušnici, bar po džamiji, Atik se zove, izgrađenoj Tuga i bol mještana za česmom s kojom je
poslušnici onih koji su pokušali zatrati 1516. godine. srastao njihov život, odrastanje i stasanje.
nam trag. Kako su džamije bile prvi objekti koje Nema više Dajankuše. Putnik namjernik
Skamenjen, ne rekoh ništa. I on za- su Osmanlije gradili nakon (a i prije) zva- neće se više moći okrijepiti od ljetne pripe-
šuti. Iste večeri prisjetih se da sam nekad ničnog osvajanja Bosne, tako je i Donja ke, odahnuti i oslušnuti umilnu melodiju
i negdje, pišući o Koraju, ponešto rekao Mahala u početku bila centar čaršije, s žubora hladne vode. Ovo mistično mjesto
i o Dajankuši, pa se dadoh u potragu za trgom i pazarnim danom. U godinama neće više biti izvor inspiracija pjesnicima
tim tekstom. I nađoh ga. Evo šta sam, uz koje su slijedile izgrađen je sibjan-mek- i slikarima da svojom umjetničkom ima-
ostalo, zapisao: teb i medresa te je ova mahala bila i du- ginacijom obogate duhovni profil koraj-
U Koraju sam. Tmuran, prohladan hovno-prosvjetno središte mjesta. skog čovjeka i pošalju univerzalnu poruku
dan. Dok koračam glavnom cestom iz koje U neposrednoj blizini džamije, s njene o neodvojivosti ljudske duše i životnog
se račvaju putevi ka mahalama, a ima ih istočne strane, nalazi se česma Dajankuša, prostora, okruženja za koji je vezan, u
šest, osim što po ko zna koji put ustvrđu- najpoznatije izvorište “žive” vode u Kora- kome bitiše. Ono što nikome na um nije
jem da je sve oko mene novo, neprepoznat- ju i okolini, a koja je, kako hroničari vele, palo tokom proteklih pet stoljeća, osmi-
ljivo (što, opet, uopće nije čudno, četnici izgrađena istodobno s Atik džamijom. slila je i realizirala poslijeratna generacija
su ovo mjesto tokom ljeta 1992. godine Prema šturim usmenim predanjima, barbara i kao takvi ostat će upamćeni kao
opljačkali, spalili i sravnili sa zemljom) i ova je česma zadužbina izvjesnog Dajan- simbol ljudskog bezumlja, primitivizma,
osjećam i uočavam da je život, svekoliki, li Mustafe, pratioca (?) sultanove vojske, vandalizma, oholosti, egoizma... Sramota!
pulsirajući život, u ovoj nesretnoj čaršijici koji je upravljao i džamijskim vakufom, Ne, Korajci to nisu zaslužili. Ustanimo u
gotovo pa presahnuo: na ulici i u avlijama pa je po njemu dobila ime. odbranu Dajankuše, oživimo je!”
nigdje nikog, ama baš nikog. Iz sačuvanog i čitljivog natpisa iznad Nekoliko je “nejasnoća” u ovom krat-
Dok se iz centra mjesta spuštam u nje da se doznati da je obnavljana 1856. kom i ne baš uspjelom zapisu, no Aliju,
Donju Mahalu, s nakanom da obiđem godine i posljednji put 1904, po nalogu pojašnjenja radi, nisam zvao. Nisam se
mezaristan i moje pretke s majčine stra- izvjesnog Sulejman-bega Ajanovića. usudio. Jer potvrdi li mi ono što je rekao
ne ukopane u njima, povremeno zastaj- Inače, opet, vele, česma je izgubila do- M. M. odbolovat ću i, bojim se, precrtati
kujem, gledam u novoizgrađene kuće, sta od svog prvobitnog izgleda, a građena je Koraj za sva vremena. Eh, a sad iskreno:
listom prazne, estetski rogobatne, oko- od tesanog kamena s bazenom ograđenim odmah sam shvatio o čemu je ovdje riječ,
vane u beton i željezo, u “postmoder- velikim kamenim pločama gdje je bila is- ali, ipak, želim vjerovati, želim makar na-
nističko ruho” potpuno neuklopljivo u klesana godina njenog podizanja te natpisi dati se da nije tako, da sam dezinformiran,
prostornu matricu i negdašnju tipično ispisani arapskim pismom (nije poznato da griješim... A Dajankuša? Šta s njom?
bosansku ambijentalnost mjesta, uviđam kakvog sadržaja) obrubljeni dekorativ- Pa, borit ćemo se, evo i na ovakav način,
da to više nije niti može biti onaj stari nim crtežima. Kako god, postoji i danas. a bit će što biti mora. n

STAV 2/9/2022 69