Page 67 - STAV broj 391

kojom on prihvata..., i kad ta ruka dohvati i neku tkaninu (ja ova-
ko razumijevam tu stvar, a Allah najbolje zna šta je pravo), zar
je ta tkanina ista kao druga tkanina?! Ja vjerujem da je ona tim
kontaktom posebno “namagnetizirana“” pa ako joj čovjek pri-
đe iz ove čežnje i ljubavi, može mu i ona biti odskočna daska da
se vine u Hakkov hadret. A vidjet ćete kako se uklanjaju takve
stvari, jer se neki ljudi boje da je to širk! Moguće da ima ljudi
koji ne shvaćaju o čemu je riječ, i među onima koji ruže, i među
onima koji ovo podržavaju...
Da ne ulazimo u polemiku, reći ćemo: Nemoj gledati ovakvu
osobu odvojenu od Gospodara! Ako to tako radiš i vjeruješ da
od nje, odvojeno, dolazi pomoć, e, onda je to širk. Ali, pošto ti
znaš dobro da je ta osoba svoju volju zaboravila pred Božanskom
voljom, i da se dešava ono što Allah hoće, onda ćeš razumjeti o
čemu je riječ – zašto i odakle ta žudnja da se sretnu ovakvi Alla-
hovi robovi. A onda se, prije toga, brate, dobro obavijesti kako
da iskoristiš taj moment ako dođe do njega da, ne dao Bog, ne
bi neodgojen zatvorio to vrelo.
Kad korak po korak stigoh do jedne obale,
bilo se smračilo i vakat večeri.”
Vidite kako nam lijepu priču kazuje preko ovoga Dekukije.
Zašto dolazi do obale? Obala je jedna granica iza koje je, s dru-
ge strane ono Onostrano. Dalje kaže:... bilo se smračilo – dan je na
izmaku. Ovakva jedna osoba prelazi ovaj zahiren put – dan, kao
išaret na zahir, ono vidljivo – i sad polahko prelazi na ovu drugu
obalu gdje je alemi-gajb, svijet skrivenog. Dakle, dan – to je ovaj
vidljivi svijet (alemi-zahir); noć – alemi-batin (skriveni, nevidlji-
vi svijet); obala mora – granica, iza koje se prostire svijet duša. Hafiz Mehmed Karahodžić
(...) stigoh do jedne obale, tj. da vidim istinu; da vidim kako
stvari izgledaju u tom drugom, skrivenom, duhovnom svijetu, i Sedmični list “Stav” u dogovoru s aktuelnim
šta njima odgovara na ovom svijetu. Naprimjer:
– znanje (ilum) – njegova slika, na ovom svijetu, je mlijeko; mesnevihanom hadži hafizom Mehmedom
– ljubav (ašk i mehabbet) – njegova slika, na ovom svijetu,
je vino (i ljubav opija čovjeka kao vino); Karahodžićem prenosi u nastavcima
– učeni ljudi (ulema) – njihova slika na ovom svijetu, su dersove iz “Mesnevije” održane u
voćke, s plodovima;
– evlije – svjetiljke koje razbijaju tamu; Mevlevijskom kulturnom centru na Jekovcu.
– dan – to je ovaj vidljivi svijet (alemi-zahir);
– noć – alemi-batin (skriveni, nevidljivi svijet); koja mjesec nadjačava.
– obala mora – granica, iza koje se prostire svijet duša. (On se ne može načuditi ljudima kojima je potrebna i koji
traže ovu običnu svijeću, a pred njima ovakva svijeća stoji, čija
UKAZANJE SLIKE SEDAM SVIJEĆA NA OBALI (DE- svjetlost mjesec nadjačava.)
KUKIJA ĆE SADA VIDJETI TAKAV PRIZOR) Čudnovato! Povez je na njihovim očima.
Povezao ih je Onaj Koji na Pravi put ukazuje onome kome
“Neočekivano, izdaleka, ugledah sedam svijeća. hoće.”
U pravcu te obale, potrčah prema njima. Ovim krajem drugog polustiha, upućuje nas na ajeti-kerim:
Jer je on u potrazi za ovim svjetlom, i čim ga je vidio, ne može On u zabludi ostavlja onoga koga hoće, a na Pravi put ukazuje ono-
biti obmanut. To je ono što traži. Svako ima svoj pravac prema ko- me kome On hoće (En-Nahl, 93). A da bismo ovo pravilno shvati-
jem se okreće: Svako se okreće prema svojoj kibli... (El-Bekara, 148). li, trebalo bismo ovako to kazati: Ostavlja u zabludi onoga ko to
Uzvišeni Allah svaku zajednicu okreće na stranu na koju On želi. hoće, ko je, dakle, izabrao zabludu, a Allah ga zna kao takvog i
Svjetlost plamena, svake od tih svijeća, prepušta ga toj zabludi; a na Pravi put ukazuje onome ko hoće,
u svom sjaju, uzdizala se do nebeskih visina. ko hoće da bude upućen. Nikoga Gospodar ne natjeruje, ne sili
Sad on zbiljski vidi kako ta stvar izgleda, što većina svijeta zabludom, jer Allah ne čini nikome zulum, sami ga ljudi čine; i
ne može da vidi. Takva je snaga svjetlosti iz ovih svijeća da se upravo je to taj izbor, iz svog vlastitog sljepila. Da nas Allah sa-
do nebeskih visina uzdiže. Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer čuva takvog sljepila i takvog izbora!
– lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane
prema nebu (Ibrahim, 24). TIH SEDAM SVIJEĆA POSTADOŠE, NAIZGLED, JED-
Zapanjih se, također i zapanjenost posta zapanjena! NA SVIJEĆA
Talas iznenađenja prođe nad glavom moga poimanja.
(Ne mogu ni opisati kako je taj prizor na mene ostavio traga, “Opet pogledah i vidjeh da sedam postade jedno.
nemam riječi da to opišem!) Njeno svjetlo rascijepi grudi neba!
Kakve je ovo svijeće On upalio, tako da su, Svjetlost jedne svijeće identična je svjetlosti one druge, pa
u pogledu njih, oči ljudske zašivene? Dekukija vidi jedinstven nur koji, ako se gleda vanjskim oči-
(Kako to ljudi ne vide, pita se Dekukija.) ma, može da se manifestira na način da se kaže jedna je svije-
Ljudi traže svijeću, pred tom svijećom, ća tamo, druga ovamo. To isto dešava se ako gledamo brda koja

STAV 2/9/2022 67