Page 25 - STAV 65 02.06.2016

BOŠNJAK U NEW YORKU

Kad se zapitaš gdje pripadaš

IZMEĐU DŽIDŽIKOVCA

I ŠESTE AVENIJE

Dopuzah do Pete avenije. Htjedoh kupiti “gaća, čarapa, majica,
bokserica”, kao nekad kod (rahmetli) promuklog punačkog čove
koji je u prolazu prema pijaci “Sirano” svojim dubokim glasom
podsjećao prolaznike da je njegova roba neophodna. Morao sam
se opet probijati kroz gomilu. Ljudi, ljudi, ljudi... Neprekidna masa
Piše:
Nebojša lica koja prvi put vidim i koja više nikad neću vidjeti baciše me u
ŠERIĆ ŠOBA razmišljanja o razlozima zbog kojih i dalje želim živjeti ovdje

dgurnem rotirajuća vrata svo- kolicima u leđa, neki klinac mi je stao na šljemove na glavama, zatežući radne kom-
je zgrade i nađem se na ulici. nogu i prolio sok po pantalonama. Mom binezone koji su im sputavali međunožje.
Svjež zrak me razbuđuje, a svje- strpljenju došao je kraj. Pobjegao sam Dopuzah do Pete avenije. Htjedoh sebi
Otlo zasljepljuje. Krećem niz uli- bez tave. kupiti “gaća, čarapa, majica, bokserica”
cu. Stavljam na uši slušalice i puštam nešto Ispred robne kuće stotine taksija gu- kao nekad kod (rahmetli) promuklog pu-
optimistično, što uzdiže i tjera naprijed. ralo se da pokupe žene s desecima kesa načkog čove koji je u prolazu prema pija-
Posmatram žvake utisnute u asfalt. Izgle- punim koječega. Trubili su kao i u zemlja- ci “Sirano” svojim dubokim glasom pod-
daju poput daleke galaksije. Izbjegavam ma iz kojih su došli u Ameriku i psovali sjećao prolaznike da je njegova roba zaista
svjež drek od kućnih ljubimaca čijim se jedni druge na sav glas. Prodavači pereca neophodna. Morao sam se opet probijati
vlasnicima nije saginjalo. i hotdogova pljuckali su naokolo, gurali u kroz gomilu. Ljudi, ljudi, ljudi... Nepre-
Prethodna noć bila je dio vikend-pan- pecivo viršle koje su danima plivale u ma- kidna masa lica koja prvi put vidim i koje
demonija. Svjetina je uzbuđeno skakala od snim posudama u kojim se sve to krčka, nema sumnje više nikad neću vidjeti baciše
jednog do drugog bara, trošila krvavo zara- a onda kečapom i senfom zalijevali prije me u razmišljanja o razlozima zbog kojih
đene pare i urlala do sitnih sati. Po ulici je nego što su ih davali djeci i njihovim ro- i dalje želim živjeti ovdje.
još razbacano smeće koje komunalci nisu diteljima. Ovi su to gutali k’o da im je po- Pustinja kroz koju sam prolazio nije
stigli počistiti. Dominiraju razbijene fla- sljednje u život. Siromasi s reklamama na bila kao u kaubojskim filmovima koje sam
še, sadržaji ispražnjenih želudaca, koma- leđima dijelili su flajere za neke prodavni- nekada gledao. Iako zapljusnut valovima
di poderane odjeće, prazne kutije cigare- ce fotoaparata, zarađivali bijednu crkavicu ljudi, osjećao sam se usamljeno i izgublje-
ta, pogaženo cvijeće i razbijeni telefoni. posmatrajući ljude kako po asfaltu bacaju no. Nekad je bilo drugačije, spustio bih se
Iako je prilično rano, ulica je puna, flajere netom im tutnute u ruke. Miris pr- niz Džidžikovac do “Parkuše” i u roku od
uglavnom turista koje ovaj dio grada privla- ženog iz prodavnica brze hrane dominirao nekoliko minuta sretao najmanje pet-šest
či zbog kojekakvih gluposti, lažnog glamura je avenijom, a ispusni plinovi iz velikih i poznanika. Za sat sam već bio skrhan pri-
i fensi klope. U šoping su došle i žene iz glasnih kamiona gušili su nesretnike koji čom, objašnjavanjima, smijehom, prosipa-
New Jerseyja i s Long Islanda, posmatraju su im se našli u blizini. Avioni su prelije- njem energije na svakog ko bi prišao. Kad
izloge i tipkaju po telefonima. Pokušavaju tali dodajući decibele ionako zasićenim bih bez trunke energije prilazio kući, sače-
se sjetiti gdje su parkirale. Zemlja se trese ušima nervoznih prolaznika. kale bi me i komšije s kojima sam morao
od zabijanja velikih metalnih šipova u tlo Skrenuo sam u naizgled mirniju uli- biti uljudan i fin. Bio sam prisiljen progo-
pokraj rijeke gdje će graditi novi oblako- cu i sudario se s parom u svađi. Urlali su voriti koju iako bih najradije šutke prošao
der za bogate Kineze koji stanove kupuju jedno na drugo zbog nekih karata za pred- i iscrpljen od svega strovalio se u krevet.
k’o ludi. Uprkos godinama provedenim u stavu na koju su zaboravili otići noć prije. Vukući se kući nakon neuspješne ku-
ovoj ljudskoj košnici, nisam se ni izbliza Posmatrao ih je stari alkoholičar potežući povine, osjećaj da ne pripadam nigdje još
navikao na općeprihvaćeno ludilo. iz konzerve najjeftinije pivo zavaljen na više me obuzimao. Prošlost i sadašnjost
Odšetao sam do Šeste avenije s namje- kartonu, umotan u najlonske kese i jor- nikako da se spoje. Ušao sam u krcat lift
rom da kupim tavu za palačinke u velikoj gan prljaviji od asfalta. Scenu je s prozora i pritisnuo dugme nastojeći da nikog ne
robnoj kući koja je prodavale sve i svašta. posmatrala i neka bakica čačkajući uho dotaknem. U mrtvoj je tišini svako izla-
Ne znam koji me đavo natjerao da uđem iglom za pletenje. Tu je pokraj otvorenog zio na svoj sprat. Niko da upita za koju
u špicu. Ljudi su uzimali sve što je bilo u šahta stajala ekipa iz “Con Eda” popravlja- kocku šećera i malo kafe, nigdje razbijene
ragama, nije bilo važno treba li im. Potro- jući električni kvar nastao duboko ispod sijalice u haustoru. Razapet između dvi-
šačka groznica itekako je zarazna pa sam ulice. Dok je jedan šljaker dolje iz dubi- ju krajnosti, svjestan da sredinu nikada
krenuo prevrtati po stvarima za koje sam ne potezao žice, ostalih deset govorili su neću pronaći, strovalio sam se u krevet
znao da mi neće zatrebati. Tip me udario mu šta da radi, kompulsivno pomjerajući iscrpljen od ničega. n

STAV 2/6/2016 25