Page 68 - STAV 65 02.06.2016

DRUŠTVO

antičkom Srednjem istoku u Damasku. Još
u starom vijeku u zemljama Bliskog isto- RUŽA DAMAŠČANSKA
ka i Mediterana poznata je ružina vodica
(Tomin, 2000). S Orijenta je stiglo obilje
podataka koji se odnose na Arape, koji su U knjižici Ruža – vrste i tehnike uzgoja Paolo Cottini izdvojio je grupu ruža kultivara
prvi u medicinu unijeli naziv đulab (đul- koje se dugo uzgajaju u Evropi i zbog toga se zovu starinskim.
ruža, ab-voda), otopina koja se stoljećima Autor navodi za kultivara Damascenta (Damask): “Nastale su prije puno stoljeća, ali
poslije koristila u farmaciji kao otopina kao što se često dešava u svijetu uzgajanih ruža – ne znamo mnogo o njenom po-
ugodnog mirisa ruže Julapium (Rogin, rijeklu, stoga se moramo zadovoljiti diveći se podvrstama koje su opstale do naših
1989). U 10. stoljeću Arabljani su desti- dana. Jedini povijesni trag leži u imenu, koje podsjeća na njihovo korištenje u antič-
lirali ružino ulje iz latica, a u Perziji tog kom Srednjem istoku, u Damasku. Rast (po kojem se razlikuje od Galske ili Stolisne
doba od 10. do 17. stoljeća bile su najve- ruže) je opušteniji, s izdancima i lišćem zakrivljenim prema tlu. Botaničko porijeklo
će površine pod ružama namijenjenim za grupe nije vođa vrste već hibrid (vjerovatno između Rose galliche i Rose moschate)
proizvodnji ružinog ulja. Rosa damascena čije je stanište Mala Azija i ima podvrstu koja se zove Seperflorens, koja daje cvijeće
“Trigintipetala” nastala je kao rezultat na- i u jesen. Kultivar ove posljednje podvrste jeste Versicolor (kojeg Englezi zovu ‘ruža
rodne selekcije kroz milenij, a danas je os- Yorka i Lancastera’), koja može biti intenzivna ili skoro bijela na istom cvijetu. Obič-
novna vrsta od koje se destilacijom dobija no su boje latica manje lijepe od onih Galske ruže, ali postoje izuzetno lijepi hibridi:
ružino ulje (Tomin, 2000). Prije nekoliko St. Nicholas, naprimjer, ima poluduplo dobro otvoreno cvijeće tamno ružičaste boje,
stoljeća donesena je iz Turske u Bugarsku, svjetlije u sredini i sa žutim prašnikom, interesantno je također njegovo zavinuto trnje
nazvana “Kazalnik” ili “Trigintipetala” i (poput kuke) i golemi špici.”
ima različite forme koje su i danas osnova
u proizvodnji ružinog ulja.
“Prema nekim izvorima, danas postoje
dvadeset i tri kultivara damaščanske ruže.
U botaničkom vrtu Zemaljskog muzeja
imamo jedanaest kultivara Damascene”,
kazala je Berina Bečić, koja je sadnice no-
sila i u Svrzinu kuću kako bi njena avlija
izgledala autentičnije.
ÐULA, ÐULESMA, ÐULIJA, ÐULIZARA...
Dok je radila na naučnom radu, Be-
rina Bečić obišla je staru gradsku jezgru
u Sarajevu i ustanovila da đulbešećerke
ima samo još u rijetkim avlijama, ha-
remima džamija i tekijama. Stoga je u
saradnji s Jasnom Avdić i Nerminom
Sarajlić došla na ideju da se u staroj
gradskoj jezgri napravi ružičnjak od
kultivara damaščanske ruže. Jedina
zelena površina koja bi odgovarala za
realizaciju njihove ideje jeste na pote-
zu od Latinske ćuprije prema ostacima

“Posebno su se
avlijama i cvijećem
bavile djevojke koje
su bile zatvorene iza
mušebaka. One su
se direktno obraćale
cvijeću. Tražile su savjet
od njega. Pitale su
cvijeće za neku svoju
ljubavnu dilemu ili jad.
Pjevale su cvijeću i zato
je ono došlo do izražaja
u određenim lirskim
pjesama”

68 2/6/2016 STAV