Page 70 - STAV 65 02.06.2016

SJEĆANJA

Crtežom i tekstom protiv zaborava (6)

NAJTEŽE JE ISPUNITI

OBEĆANJE KOJE SEBI DAMO

Izašavši iz hotela, obradovao sam se kao najrođenijim dvojici
beogradskih kolega koji su mi išli u susret. Znajući da redovno
izlažu na Salonu, očekivao sam da će mi pomoći u snalaženju. Na

Piše: Hasan FAZLIĆ moje iznenađenje i čuđenje, kolege su prepotentno i ignorantski
prošle kraj mene kao da me i ne poznaju. Omalovažen i
ignoriran, tog sam trenutka sebi obećao da će jednog dana
Bordighera biti u znaku karikaturiste Hasana Fazlića

z novina sam saznao za u svijetu najve- gdje smo stigli. Na nekoj od stanica pri- dana Bordighera biti u znaku karikatu-
ći i najpoznatiji Internacionalni salon družio mi se u kupeu stariji svećenik. riste Hasana Fazlića.
humora u Bordigheri. Željan dokazi- Malo je čitao, malo kunjao i diskretno Na moju sreću, malo niže niz Corso
Ivanja i afirmacije, ali bez mogućnosti me gledao. Vjerovatno ga je čudilo, pa i Italia, ispred kafane “Chez Louis”, tradi-
da nađem adresu, izrezao sam iz novina brinulo, moje nervozno ponašanje. Kada cionalnog sastajališta gostiju Salona ka-
fotografiju Bordighere, nalijepio je na mi se na italijanskom obratio, shvatio rikature, naišao sam na zagrebačke kole-
kovertu s radovima i poslao poštom. Na sam šta ga zanima. Nakon gestikuliranja ge, među kojima su bili karikaturist Ico
moje veliko iznenađenje i radost, dobio i izgovaranja imena grada u koji sam se Voljevica i humorist Paja Kanižaj. Izne-
sam odgovor da su radovi stigli i da će biti zaputio, nekako je, na moju sreću, razu- nadilo ih je što sam odsjeo u jednom od
uvršteni u Salon karikature. Odgovor mi mio gdje i zašto idem te obećao da će me najskupljih hotela u Bordigheri. Otkaza-
je probudio želju da i ja odem u Bordi- upozoriti kada budem trebao sići s voza. li su mi sobu i preselili me u pansion, u
gheru. Sakupio sam novac za povratnu Odahnuo sam. dvokrevetnu sobu s Kanižajem.
kartu i onoliko lira koliko je bilo dozvo- U Bordigheri me zapljusnula vrela Odmah nakon otvaranja Salona, vratio
ljeno unijeti u Italiju pa se otisnuo na put. augustovska bučna noć, puna razdraga- sam se kući u društvu s Icom Voljevicom.
Iz Tuzle vozom u vagonu drugog razreda nosti, smijeha, muzike i plesa. Mahinal- Nekoliko dana kasnije, stiglo mi je pismo
do Zagreba, a potom opet vozom u drugoj no sam se uputio prema najosvjetljenijoj iz Bordighere u kojem me organizatori
klasi, kroz dugu noć, škripu kočnica, sta- ulici, punoj palmi, i po fasadama procje- obavještavaju da sam dobio jednu od na-
janje i zastajkivanje, stigao sam u Milano. njivao u kojem bi to hotelu ili albergu grada. Potom su se idućih godina zaredali
Umoran, neispavan, impresioniran ve- mogao jeftino spavati. Ušao sam u hotel priznanja i nagrade, Srebrene datule, Zlat-
likom željezničkom stanicom prepunom za koji sam ocijenio da je po mjeri moga ne datule a, kao vrhunac, 1980. godine
putnika, gužve, galame, bez znanja itali- džepa i nakon gestikuliranja na recepci- dodijeljena mi je Zlatna palma, najveće
janskog jezika, nekako sam našao peron ji domogao se sobe. Neispavan i umoran, priznanje Salona karikature.
i voz koji je išao u Genovu i Bordigheru. istuširao sam se pa posegnuo za majčinim Godinu nakon što sam dobio ovu na-
U vozu sam se zbunjeno preznojavao dok piletom i otkrio da se pokvarilo. Gladan i gradu, Bordighera je bila u znaku pla-
mi je kondukter pokušavao objasniti da umoran, zaspao sam u udobnom krevetu kata kojeg sam kreirao za 34. Interna-
samo jedan vagon ide za Bordigheru. Vi- kao nikad u životu. cionalni salon karikature, a ja sam, kao
djevši moju zbunjenost i smušenost, uzeo Kasno sam ustao. Izlazeći iz hotela, dobitnik Zlatne palme, postao stalni član
me za ruku i smjestio u vagon. Bio sam obradovao sam se kao najrođenijima dvo- međunarodnog žirija Salona karikature.
umoran, zbunjen, nervozan, a ponajviše jici beogradskih kolega koji su mi išli u Sebi dato obećanje da će Bordighera jed-
gladan. Imao sam u torbi domaće pile koje susret. Znajući da redovno izlažu na Sa- nog dana biti u znaku Hasana Fazlića –
mi je majka pripremila za put, ali mi je lonu, očekivao sam da će mi pomoći u ostvario sam.
bilo neprijatno da ga jedem pred putni- snalaženju. Na moje iznenađenje i čuđe- Preko Bordighere stigao sam do
cima u kupeu. nje, kolege su prepotentno i ignorantski Bruxellesa, Strasbourga, Venecijanskog
Iz Genove, opet noću, voz je dosadno prošle kraj mene kao da me i ne poznaju. bijenala, Londona, Los Angelesa...
stajao na svakoj stanici, a ja sam trčao s Omalovažen i ignoriran od kolega, tog Bordighera je postala moja profesio-
jedne na drugu stranu vagona da vidim sam trenutka sebi obećao da će jednog nalna sudbina. n

70 2/6/2016 STAV