Page 67 - STAV 65 02.06.2016

Imamo sada izvedenice đul-bašča, đulovi,
đulevdan (društvena igra), đulbehar (ružin
cvijet) , đulbastije (vrsta ćufteta), đulsija
vodica (ružina vodica) i đulabija (vrsta
slatke, crvene jabuke). Orijentalizam đul
(iz perzijskog jezika) znači isto što i itali-
janizam ruža, te su i đulistan, đul-bašča i
ružičnjak sinonimi, dok gonđeruža, koju
također nalazimo u usmenim lirskim pje-
smama, znači ružin pupoljak.
RUŽIČNJACI U GRADU S 26.000 BAŠČI
Istraživači usmene književnosti smatra-
ju da je đula motiv koji je najzastupljeniji
u lirskoj usmenoj bošnjačkoj poeziji. To
je motiviralo Mostarca Nusreta Omeriku
da u okviru istraživanja kulturne baštine
Bošnjaka posebno istraži motive cvijeća
u usmenoj književnosti. Autor je knjige
Cvijeće mi polje prekrilo. Na 240 stranica
zapisao je koje se cvijeće najviše spominje.
“Cvijeće mi je bilo posebno zanimljivo jer
je u životu Bošnjaka bio poznat kult cvi-
jeća, vode i zelenila. Posebno su se avlija-
ma i cvijećem bavile djevojke koje su bile
zatvorene iza mušebaka. One su se direk-
tno obraćale cvijeću. Tražile su savjet od
njega. Pitale su cvijeće za neku svoju lju-
bavnu dilemu ili jad. Pjevale su cvijeću i
zato je ono došlo do izražaja u određenim
lirskim pjesama”, smatra Omerika. Zabi-
lježio je više od sto pjesama u kojima je
motiv ruže najzastupljeniji.
Ruže su bile neizostavan dio svake
bašče. Kada je mletački poslanik Kata-
rino Zeno 1550. godine prošao kroz Sa-
rajevo, opisao ga je kao varoš smještenu
među brežuljcima s dosta vrtova i dobrih
voćnjaka. Turski putopisac Evlija Čelebija
polovinom XVII stoljeća opisao je Sara-
jevo kao grad s 26.000 bašči, lijepih kao
rajski vrtovi.
“Ruže su se u Sarajevu uzgajale i nje-
govale s puno ljubavi. Iza zgrade današnje
Centralne banke BiH, nekadašnje palače
Hipotekarne banke, nalazio se lijepi vrt,
vlasništvo poznatog advokata gospodi-
na Miše Semjanića, koji je od svog vrta
oformio prvi rozarij, ne samo u Sarajevu
nego na prostoru bivše Jugoslavije”, piše
u knjizi Vrtna arhitektura bosanskih avlija
– kao dio kulturne arhitekture.
Viša kustosica Berina Bečić, hortikul-
turistkinja u Zemaljskom muzeju BiH,
kaže da su Rose damascene na ove prosto-
re donijele Osmanlije, a da su ih u Evropu
ulbešećer-ruža jedan je od sim- koje su bile način da djevojke izađu iz inače s Istoka prenijeli vitezovi templari
bola prošlog vremena. Ona je i svojih avlija. u vrijeme križarskih ratova. Iako su ruže
svojevrsno svjedočanstvo susre- Kustosica za usmenu poeziju Etnološ- prisutne u cijelom svijetu, one na velikim
Ðta Istoka i Zapada na ovim pro- kog odjeljenja Zemaljskog muzeja BiH Ni- površinama opstaju samo na Istoku. U na-
storima. Ta mirisna ruža bila je neizosta- rha Efendić kaže da je ruža Damascena na učnom radu o identifikaciji i valorizaciji
van ukras, lijek i slastica u svakoj bašči. ovim prostorima poznata kao đulbešećerka. skupine starinskih damaščanskih ruža au-
Ðulbešećerka je bila “razgovor” djevoj- Dobila je naziv po slatku koje se zove torica Berine Bečić, Jasne Avdić i Nermi-
kama koje su o njima brinule iza muše- đulbešećer. Motiv đule mnogo je prisutan ne Sarajlić navodi se da samo ime dama-
baka. O tome svjedoče brojne sevdalinke u našoj usmenoj poeziji, lirskoj naročito. ščanska ruža upućuje na njeno korištenje u

STAV 2/6/2016 67