Page 65 - STAV 65 02.06.2016

STAJALIŠTA

APOKRIFNI FRAZARIJ
Bol boluje, cimeru kazuje

“IŠARET” SE

PRESELIO U BOLNICU

Dok sam živio neuredno, bio sam zdrav kao tigar –
Piše: bezuspješno odgovaram i pitam se zašto mi je baš tigar pao
Irfan HOROZOVIĆ na um. Priče o onima koji su živjeli pretjerano uredno i na kraju

ih je bolest spretno dočekala ostaju neizrečene

olesni smo. popunjenost pacijenata na odjelu. Muška Obojica su se posvetili svojim novinama.
Ne razmišljamo o tom dok nas soba pretvara se u žensku. – Ima li šta u njima – zapitah ih kad
usudova ruka ne smjesti u bolnič- Zato se vozim u krevetu hodnikom i do- mi se učinilo da je proteklo zaista mnogo
Bki krevet. lazim u sobu u kojoj su već dva pacijenta. vremena.
I uglavnom mislimo da smo se u tom Slobodan je prostor do prozora. Podignem – Isto – reče H. i zagleda se u mene kao
položaju našli greškom. se i pogledam. Vidim koševski stadion i da se čudi pitanju.
Oni među nama koji svijet uvijek gle- groblja oko njega. Nakon tog okrepljuju- – Isto – promrmlja Jusuf H. ne podi-
daju s tamne strane imaju o tom potpuno ćeg pogleda, okrenem se novim cimerima. žući pogled.
suprotno mišljenje. Neka ih. Ne pripadam Prepoznajem ih. Nije se potrebno upo- – Život ovdje stoji u mjestu – zaključih.
njima i zato sam u krugu onih koji su posve znavati. To su H. i Jusuf H. Kakva slučaj- – Život svugdje stoji u mjestu – rasrdi
nedužno krivi za svoju bolest. nost. Ipak, po navici, s osmijehom govorim se Jusuf H. – samo mi mislimo da je drug-
Niko nije toliko stručan da nas na to svoje ime. Oni mi ozbiljno odgovaraju i tad dje drukčije.
podsjeti kao naša porodica. shvatim da su njihova išaretska imena sa- Ne bi bilo dobro odgovoriti, pomislih.
Bliža ili dalja, svejedno. svim drukčija i da su nastala ko zna zašto. Uostalom, već sam pisao o tom kako se s
Njihova je obaveza da nas okrive. – Dugo vas nisam vidio. Nisam znao rogatim bosti i s ćelavim čupati.
– Nemoj mi porodicu spominjati – kaže da ste bolesni. – Zar ne misliš i ti tako?!
mi bolnički cimer – njih sam isključio iz – Niko ničije ne zna – reče H. kao da je Jusuf H. je izgledao gotovo gnjevno.
razgovora na tu temu. to nešto što se podrazumijeva. – Mislim – rekoh pomirljivo.
Dogodilo mu se isto što i meni, Jusuf H. je šutio. I onda smo opet šutjeli.
pomišljam. – Uvijek ste zajedno. Mislio sam da ste Nakon što smo večerali, H. nas pogleda
Međutim, bolnički dani teku. možda i rođaci. nekako veselo kao da bi nam nešto ispričao.
Kao što je svaka bolest posebna, tako je – Stanujemo blizu i zato često zajedno I mi smo gledali u nj jer nismo razumje-
i svaka priča o njoj. dođemo u “Išaret”. To nam je jedino srodstvo. li o čemu je riječ.
– Sam si kriv. Tvoj je život neuredan. – Jeste li sigurni u to? Nikad se ne zna? Zagledali smo se u nešto nevažno na
– Dok sam živio neuredno, bio sam zdrav – Ni on ni ja nismo istraživali, ali sigur- televiziji, kad on ipak progovori:
kao tigar – bezuspješno odgovaram i pitam ni smo. Koliko je to moguće? Možda smo – Kao što je moj uvaženi kolega primi-
se zašto mi je baš tigar pao na um. Priče o ti i ja neki rod? jetio, mi smo ovdje kao neko veleposlanstvo
onima koji su živjeli pretjerano uredno i – Možda – rekoh i ušutjeh. “Išareta”. Kakvo je to veleposlanstvo bez
na kraju ih je bolest spretno dočekala osta- Šutnja prestaje s pitanjem o bolesti. Pa- dima i pića, bolan? Kakvo, pitam ja vas?
ju neizrečene. cijenti vole o njoj govoriti. Opisuju je i tu- – Sve to zamjenjuje lijek, bolan.
Bolničke sobe ispunjene su pričama. mače kao posebno dragu knjigu. – Naravno, i lijek je otrov kao što su
Dvokrevetne, trokrevetne... Svako ima svoju boljku i svoj lijek, tj. to i naši otrovi.
U jednokrevetnima je samo dramatični terapiju. – Golema je to razlika.
solilokvij ma kako uzbudljiv bio. Moguće – Sad smo kao neko veleposlanstvo “Iša- – Golema, negolema, kazah što sam
ga je pročitati jedino u podočnjacima ili je reta” – reče veselo Jusuf H. kazao...
zapisan iglom pokraj očiju, kako bi se izra- Začudila me riječ veleposlanstvo iako I H. se podiže odlučno i ponosno, za-
zio pripovjedač 1001 noći. neku posebnu nisam očekivao. korači u hodnik, a onda se negdje izgubi.
Cimeri također dolaze i odlaze kao što – Više kao konzulat “Ahireta” – nado- Zamislio sam se. Kao neki nestašni
odlazim i ja ponekad nekoliko trenutaka veza pomalo mračno H. učenik u školi, pomislih. Ne sumnja da
nakon što smo se upoznali. – Čekaonica – zaključih ja, jer nisam će time sebi nešto omogućiti. I dokazati.
I to je to: svijet ljudi koji žive sa svo- znao šta bih drugo kazao. Nije ni život ni- Jusuf H. se opet kao po dužnosti po-
jom bolešću. šta drugo doli čekaonica. sveti TV programu.
Najedanput sam ostao sâm u sobi. Odlu- – Mnogo sam se ja naradio u toj čekaonici. Poznavao je svog komšiju, prijatelja, i
čili su me preseliti u drugu i tako uskladiti I tu se razgovor nakratko završio. nije se trudio o tom više razmišljati. n

STAV 2/6/2016 65