Page 69 - STAV 65 02.06.2016

“Ruže su se u Sarajevu
uzgajale i njegovale s
puno ljubavi. Iza zgrade
današnje Centralne
banke BiH, nekadašnje
palače Hipotekarne
banke, nalazio se lijepi
vrt, vlasništvo poznatog
advokata gospodina
Miše Semjanića, koji
je od svog vrta oformio
prvi rozarij, ne samo u
Sarajevu nego na prostoru
bivše Jugoslavije”, piše u
knjizi “Vrtna arhitektura
bosanskih avlija – kao dio
kulturne arhitekture”

Tašlihana i Begovoj džamiji. “Tako bismo pravilo sirće, ružina vodica, sok i slat- pjesama u kojima se spominje ruža. Navela
autohtonu (udomaćenu) damaščansku ko. Vjerovalo se u njenu ljekovitost. je neke koje u naslovu imaju ružu ili đul.
ružu sačuvali od zaborava, a primjerom Laura Papo Bohoreta (1891–1942), Evo ovu rumen-ružu (tekst: Safvet-beg Ba-
različitih kultivara ove skupine starin- sarajevska književnica, napisala je pri- šagić, melodija narodna), U đulbašči, Gon-
skih ruža oplemenili bismo prostor”, ču Slatko od ruža, u kojoj opisuje tugu đe-ružo (tekst: Aleksa Šantić), Ðul-Zulejha,
naglasila je Berina Bečić, koja je 2009. za novorođenčetom u jednoj jevrejskoj Oj, moja ružo rumena, Vihor ružu niz polje
godine u Zemaljskom muzeju priredila porodici. Priču je počela tada uvriježe- tjeraše, Da sam bogdo rumena ružica, Imao
izložbu o ruži đulbešećerki, na kojoj je nom izrekom: “Bolje da je kuća bez kru- sam jednu ružu, ili komponirane Cvati ružo
služeno i slatko. Berina Bečić kaže da ha nego bez slatka, ne daj bože.” Koliko moja (autor: Jozo Penava), Dok je tvoga đula
je prije nekoliko godina pomogla jed- je đulbešećerka bila važna u svakodnev- (muzika: Muharem Karabeg, tekst: Safvet-
noj studentici u izradi diplomskog rada nom životu, svjedoče i imena koja su se beg Bašagić), Jutros mi je ruža procvjetala (au-
na Poljoprivrednom fakultetu. Studen- tada davala ženskoj djeci . “Prije sto pe- tor: Petar Tanasijević), Kada ti draga otruje
tica je kao uzor koristila slatko od ruža deset godina vrlo zastupljeno ime bilo je ruže (autor: Miodrag Todorović Krnjevac)
domaćih i drugo uvezeno iz Turske. Ðulbehara”, kaže Nusret Omerika. Još i itd. Enisa Hajdarević-Šojko pojasnila je da
Konzumirale su ga njene kolege koje danas možemo čuti imena Ðula, Ðulesma, ne postoje pjevači koji su se specijalizirali
su tom prilikom (bez da znaju koje je Ðulfatma, Ðulija, Ðulizar ili Ðulizara. za pjesme na ovu temu, ali svakako se za
koje) znatno višu ocjenu dale slatkom Enisa Hajdarević-Šojko, muzička ured- Zaima Imamovića vezuje Evo ovu rumen-
od visočkih ruža. Od đulbešećerke se nica na BH radiju 1, kaže da postoji mnogo ružu, za Safeta Isovića Ðul-Zulejha i Dok je
tvoga đula, a za Zoru Dubljević Cvati, ružo
moja. Pobrojane pjesme, istakla je, pjevali
SLATKO OD ĐULBEŠEĆERKE I ĐUL-ŠERBE su i snimali i drugi izvođači. Tako je od-
govor na ovo pitanje: ko pjeva sevdalinke,
pjeva i pjesme o đul-ružama.
Prije tri decenije bilo je teško zamisliti da se s prozora starih bosanskih kuća ne cr- “Ruža ili đul ostaje motiv koji nam
veni tegla s laticama ruže. Teško je zamisliti i da se u posjeti nečijem domu u starim svjedoči da je ova plemenita biljka bila
gradskim jezgrama ne zasladi slatkim od ruža. onaj ljepši dio života naših predaka, motiv
Danas je to istinska rijetkost, ali recepti se još čuvaju. Za sok od ruže (đul-šerbe) po- koji je sačuvan i u pjesmi i živi i u novom
stoje brojni, a onaj koji je najstariji i kao takav se utisnuo u sjećaju jeste da ruža stoji u vremenu. Raduje me činjenica da se i ljudi
staklenoj posudi na suncu i po desetak dana, pa se tek nakon toga kuha sa šećerom. koji se bave poljoprivredom vraćaju ruži
A kako su nane pravile đul-šerbe? Očistile bi ružu, odvojile latice, oprale i ocijedile. đulbešećerki, od koje su naše nane pravile
Šećer bi stavile u vodu i pustile da provri. Onda bi u vrelu vodu sipale latice ruže i li- sokove, slatko i mirise. To je potvrda da
muntos. Tegle bi onda ostavljale da stoje na prozoru (izložene sunčevim zrakama) dok ono što je vrijedno živi i traje u vremenu,
voda ne bi poprimila svu boju iz latica (latice postanu skoro bijele). bilo u pjesmi ili u svakodnevnom življe-
U knjizi Vrtna arhitektura bosanskih avlija – kao dio kulturne arhitekture autorica Ta- nju”, kazala je Enisa Hajdarević-Šojko.
tjane Ljujić-Mijatović i Azre Švrakić navodi se recept za slatko od ruža: “Naberu se Činjenica je da se može živjeti i od
ruže (đulbešećerke), očiste od drški, a latice odrežu makazama te rastvore u šećeru slatkog od ruža, što je posvjedočio Sarajlija
na taj način što se u posudu saspu izrezane latice ruže, naspe se podosta šećera, te Vedad Njemčević, koji je u posljednjoj de-
to “rastare”/dobro protrlja između dlanova, zatim zatvori u teglu i ostavi da stoji se- ceniji egzistenciju osigurao proizvodnjom
dam dana. Zatim se đulbešećer saspe u lonac i stavi na šporet dok ne pusti sok, a sokova i slatka od đulbešećerki, što ga čini
onda se na laganoj temperaturi dobro ukuha. Potom se ružica malo ohladi i onda sipa jedinim zanatlijom ove vrste u Sarajevu,
u tegle. Tako pripremljena ruža služi se na tabačićima.”
ali i u Bosni i Hercegovini. n

STAV 2/6/2016 69